Lijecenje Biljem

 Badem

AMYGDALUS COMMUNIS

Badem je drvo visoko oko 4 m, dugaljastih, šiljastih, po rubovima nazubljenih listova.
Cvjeta često i u januaru,prije svih drugih voćaka.
Cvjetovi su ružičaste boje a plod je duguljasta koštica s jednom ili rijetko dvije sjemenke sa smeđom kožom koja u toploj vodi omekša i lako se skida s jezgre.
Postoji i gorki badem( Amygdalus amarus) čije je sjeme gorko i otrovan je, a  žvakanjem se osjeća miris po cijanovodičnoj kiselini i benzaldehidu. Ta je vrsta otrovna..

Gorki badem razlikuje se od slatkog (Amygdalus dulcis) samo po tome što u njegovu sjemenu ima heterozida amigdalozida, a u sjemenu ga slatkog badema nema. U slatkom bademu, osim toga, ima više šećera i ulja. Otrovno sjeme gorkog badema smije se upotrebljavati samo u svrhe liječenja, ali i to vrlo oprezno. Sjeme gorkog badema sadrži i do 55% masnog ulja, nešto šećera, oko 25% bjelančevine, zatim amygdalina, sluzi, gume i cijanogenetskog heterozida koji daje gorčinu a najveća ljekovitost je baš u njemu.
S vodom i encimom emulzinom hidrolizira se u cijanovodoničnu kiselinu, benzaldehid i elektronično ulje (Oleum amygdalae amarae aethereum).
Cijanovodična  kiselina je jak otrov, pa je biljka smrtonosno opasna.
Voda gorkih badema (Aqua amygdalarum amarum) je sedativ. Najveća dozvoljena doza badema za odraslog je 6 grama. Bademovo ulje sadrži oko 80% trioleina. Od slatkog badema dobiva se emulsio amygdalarum dulcium, a od bademova ulja emulsio oleosa.

Bere se krajem ljeta kad sjeme potpuno sazri.
Sprema se u ljusci, kao orasi, a kad se želi upotrijebiti, ljuske se razbiju.
 
Gorki badem ( Amygdalus amarus)u liječenju  se mora  zbog otrovnosti upotrebljavati vrlo oprezno i najčešće pomiješan sa slatkim bademom.
Oba umiruju bolove.
„Mlijeko“ gorkog badema uzima se protiv groznice, bolesti želuca i crijeva,  umiruje srčane bolove.
 
„Mlijeko“ slatkog bademaosvježava i opušta u slučaju zamorenih živaca.
Sjeme badema   moči se u toploj vodi da se odvoji kožica, zatim se u porculanskoj posudi pomiješa s malo hladne vode  i šećera te se sve skupa izgnječi.
Kad se šećer rastopi, ova smjesa se procijedi  kroz čistu lanenu krpu i pije kao limunada.
 
„Mlijeko“ gorkog badema priprema se od 6 g slatkog badema, 4 g gorkog badema, 60 g šećera rastvorenog u pola litre hladne vode.
To se „mlijeko“ ne koristi kao mlijeko slatkog badema zbog otrovnosti,dakle ne pije se u većim količinama poput limunade.
Uzima se po jednu veliku žlicu triput dnevno, poslije jela.
Mnogi grizu po 1 slatki badem (sjeme) dnevno protiv žgaravice i boli želučanog čira.
Ulje slatkog badema blagi je laksans za djecu.
Sirupus amygdalinus i emulsio amygdalina oleosa uzimaju se protiv kašlja.

BIJELI BOR
Pinus sylvestris

( divlji bor,šumski bor,čam, lučevina)


Bijeli bor je crnogorično stablo koje može narasti i preko 30 metara visine.
Deblo i grane mladog stabla imaju smeđecrvenkastu a kasnije smeđesivu koru.
Iglice bijelog bora sastavljene su u parnim čupercima  a boja im je sivkastozelena.
Iz ženskih cvjetova nastaju male šišarke u početku  crvenkaste a kasnije smeđe boje.
Cvjeta u maju a sjeme sazrijeva naredne godine u oktobru.
Raste  u brdskim i u nizijskim područjima.

Za lijek se upotrebljavaju mladi izdanci, iglice,smola iz stabla i šišarke .
Mladi izdanci i iglice uglavnom se koriste svježe jer sušenjem gube ljekovita svojstva.


Bijeli bor stimuliše rad nadbubrežne žlijezde pa je odlično sredstvo koje se koristi spolja i iznutra za liječenje hroničnih upalnih oboljenja a posebno kod bolesti disajnih puteva, promuklosti, kašlja, bronhitisa,katara pluća,astme, reumatskih bolesti,gihta isl., kamena u žuči itd.
Često se kod spoljne upotrebe  kombinuje sa uljem smreke, za disajne tegobe sa uljima bogatim cineolom  a koristi se u inhalacijama ili u uljnim smjesama za lokalno utrljavanje u području pluća.

BLJUŠT
Tamus communis


Bljušt je je trajna biljka puzavica sa debelim i mesnatim  korjenom iz kojeg raste tanka, do 4 m duga stabljika koja se penje po drveću.
Korjen je spolja sivocrne, na prijesjeku bijele boje.
Ljepljiv je i neugodnog mirisa a ljutog i gorkog ukusa.
Šiljasti listovi srcolikog oblika postavljeni su na dugim peteljkama.
Žućkastozelenkasti cvjetovi u sitnim cvastima postavljeni su u pazušcima listova.
Plod je sjajna crvena  boba.
Raste na rubnim dijelovima šuma,uz živice itd..

Biljka sadrži skrob, sluz, steroidne saponozide..

Bere se plod,cvijet u vrijeme cvjetanja a korijen u jesen.

Korjen se slično kao i plod koristi kao lijek  protiv reume, išijasa i krstobolje,krvnih podliva spoljnom upotrebom u svježem stanju ili kao alkoholatura, masiranjem ili oblaganjem oboljelih mjesta.

Bljušt je smrtonosno otrovna biljka i ne koristi se za unutrašnju upotrebu a i kod spoljne upotrebe mora se koristiti izuzetno oprezno jer otrov prodire kroz kožu!

Poslije oblaganja ili masaže koža peče,svrbi itd pa je preporučljivo ta mjesta mazati mastima,lanenim uljem i sl.

BOB
Vicia faba



Bob je jednogodišnja, zeljasta,vrtna biljka s bijelim ili bijelomodrim pjegastim cvjetovima koja narasta do nešto više od 1m visine.
Plod je mahuna sa sjemenkama sličnim ali krupnijim od graha.
U zelenim mahunama ima leucina, tirozina, asparagina, oxsitiramina i  encima, a u cvijetu još i antofena.
Sadrži puno bjelančevima, željeza, fosfora, kalcija i vlakana.


Bere se krajem ljeta a cvjeta od juna do septembra.

Liječi akutni pijelonefritis i druge bolesti bubrega i mokraćnih kanala te ublažuje bol kod izbacivanja kamena iz bubrega.

Bosiljak divlji
Calamintha officinalis



Divlji bosiljak niska je, razgranata i uspravna biljka koja rijetko raste iznad 50-tak cm.
Ima tupe, jajolike i blago narezane listove.
Cvjeta svijetlo ružičastim,jarko crvenim ili ljubičastocrvenim cvjetovima sabranim u grozd.
Korijen iz kog izbijaju izdanci trajan je i puzav.
Raste na napuštenim zemljištima, tratini, međama i šumama.

Biljka sadrži nešto malo eteričnog ulja i ugodnog je mirisa.

Za lijek se bere cijela herba za vrijeme cvjetanja u julu i avgustu .

Upotrebljava se slično kao i pitomi bosiljak,za liječenje i jačanje živaca ,protiv  nesanice,mučnine u želucu,podrigivanja, nadutosti , vjetrova, štucanja itd.