Ljekovito bilje i Lijecenje Biljem

ZELENI ČAJ
Camellia sinensis

Drugi nazivi: kineski čaj, ruski čaj,indijski čaj.

Zeleni čaj  je osušeno lišće čajne biljke Camellia sinensis .Ova biljka skromnog izgleda i sitnih listića je visoki žbun. Raste na visoravnima Kine, Indije, Japana, Cejlona, na Javi, u Gruziji i južnim padinama Kavkaza.
Za svoje stanište odabrao je najljepše pejsaže i to uz izvore pitke vode u dobro sunčanim ravnicama koje obiluju kišama. Gaji se na plantažama gdje se grm reže do visine jednog metra radi večeg broja izdanaka i lakšeg branja lišća.
Lišće mu je naizmjenično, kožasto, sjajno, elipsasto i po rubovima nazubljeno.
Nema mirisa. Cvjetovi su bijeli, mirisni..
Najbolje vrste beru se u martu kada su listovi još sasvim mali.

Gaji se plantažno.

Za lijek se koriste listovi i cvijet.

Zeleni čaj  može spriječiti maligno oboljenje prostate, a može i popraviti stanje već oboljelih osoba.Zeleni čaj snižava ukupni holesterol, pomaže snižavanju krvnog pritiska što blagotvorno djeluje na srce i krvne sudove.
Napitak nježne zelene boje i kiselkastog ukusa podstiče pozitivne misli,umiruje, opušta te pročišćava organizam.  Zeleni listovi čaja bogati su i fluorinom koji spriječava štetno djejstvo bakterija karijesa u usnoj šupljini.
Čaj sadrži i minerale važne zdravlje poput kalijuma, bakra, željeza i mangana. Sadrži malo teo-filina i teobromina. Odavno je poznato da djeluje i diuretski, pomaže protiv celulita jer ograničava apsorpciju masnoće i podstiče površinsku cirkulaciju.
Zacjeljuje rane a ekstrakt čaja koristi se za njegu kože, usne šupljine, izraslina na koži, protiv peruti u kosi, kod opekotina te za liječenje akni.
Ukusni napitak može se piti u bilo koje doba dana  jer tein znatno blaže stimuliše mozak nego kofein. Istraživanja su pokazala  da je u dijelovima zemlje u kojima se bere i proizvodi zeleni čaj jako mali procenat smrtnosti od raka želuca i pluća.

BOSILJAK
Ocimum Basilicum

Drugi nazivi:Bosiok, Bosilje, Fasliđan, Masliđan

 BOSILJAK je jednogodišnja mirišljava, zeljasta biljka koja izraste 30 do 40 cm sa razgranjenom stabljikom. Sa jajolikim, pri kraju šiljastim listovima na dužim peteljkama, uz male, bijele, dvousnate cvjetove u gornjem dijelu stabljike, bosiljak se često nađe u vazama kao cvijeće. Cvjetovi se razvijaju u velikom broju u gornjem dijelu stabljike. Višebojni su, bijeli, ružičasti ili purpurni. Cijela biljka ima ugodan miris i aromu.
Do sada utvrđene ljekovite i djelotvorne materije biljke su eterična ulja, cineol metil-kalvikol, tinol lineol, kamfor, jedan glikozid i kiseli saponin kao i niz drugih ljekovitih materija.

Za  lijek se upotrebljava cijela biljka zajedno sa sjemenom..

Najčešće se primjenjuje u obliku čajeva kod liječenja upala želuca i crijeva, kod kašlja, početnih stanja tuberkuloze,astme, kod bolesti mokraćnih organa ,bubrega, mjehura.
Bosiljak se zatim koristi za umirenje živaca, grčeva u želucu, lakše mokrenje.
Također se koristi za poboljšanje apetita i protiv nesanice.
Poticajno djeluje na psihu, ublažava melanholiju i razdražljivost i povećava osjećaj fizičke vitalnosti.
Sa sjemenkama bosiljka liječe se mokraćni organi.

ŽUTI NOĆURAK
Oenothera biennis



Noćurak je višegodišnja zeljasta biljka grmolikog oblika. Prosječna visina je oko 60 centimetara, ali može narasti i do dva metra. Ima nasuprotne jajasto-šiljaste listove, od kojih su donji s peteljkama, a gornji sjedeći. Zbog povećanog pritiska u laticama, predivni žuti cvjetovi otvaraju se tek u mraku, privlače brojne noćne insekte, i ostaju otvoreni tokom čitave noći. Prije nego što sunce izađe, cvijeće će uvenuti, a već će sljedeće večeri novi cvjetovi krasiti biljku. Odatle i narodni naziv žuti noćurak.


Tek osamdesetih godina prošlog vijeka potvrđeno je da ulje sjemena noćurka sadrži oko 70 odsto nezasićenih masnih kiselina, od čega 10 odsto čini gama-linolenska kiselina. Ovaj podatak je preko noći učinio ovu biljku veoma popularnom.

Gama-linolenska kiselina, naime, jača imunološki sistem, reguliše sintezu i sekreciju hormona i štiti ćelije od oštećenja i prijevremenog starenja. Kako nijedna druga biljka ne sadrži ovu kiselinu u tako velikoj količini, noćurak se smatra njenim najbogatijim izvorom. On ima osobine antioksidansa - neutralizuje slobodne radikale koji su štetni za organizam, a uz to sprečava i njihov nastanak.

Ulje ove biljke sadrži i alfa-linolensku kiselinu, koja je, takođe, nezasićena i svrstava se u esencijalne jer ljudski organizam nije u stanju da je sam proizvede. Alfa-linolenska kiselina "hrani" mozak, jača živce, štiti od bolesti srca i krvnih sudova.

ZOVA , BAZGA
Sambucus nigra
   

Drugi nazivi: baz, baza, bazgovina, crna bazga, crna zova, zohva, zovika.

Zova ili bazga raste kao grm ili drvo visoko  do 10 metara. Na donjem dijelu stabla kora je svijetlosmeđa, a u gornjem dijelu sivobijela pomalo izbrazdana i bradavičasta. Već u blizini zemlje izbijaju postrane krhke i lako lomljive grane. Unutar stabljike i grana je plutasta, bijela i veoma lagana srž. Nasuprotni listovi nepravilno su perasti s jajastim, zašiljenim, tamnozelenim liskama, koje su po rubu  nazubljene. Cvjetovi su plosnato sakupljeni, a boja im je bijela do žućkastobijela. Iz cvjetova se razvijaju bobe, u početku zelene, zatim crvenosmeđe i na kraju  sjajnocrne. Bobe su male i sočne. Cvjetovi su jakog i veoma ugodnog mirisa, koji u suhom stanju postaje blaži. Ukus cvjetova je gorkast i aromatičan. Sirove bobe (plodovi) imaju neprijatan ukus, dok su pripremljeni kao kompot ukusni.

Pored mnogih drugih za zdravlje važnih materija,  bobice kada su potpuno zrele imaju više vitamina B nego i jedna poznata namirnica.

Raste na rubovima šuma i osunčanim šumskim krčevinama, na zapuštenim mjestima i u blizini naselja.

Za lijek se koriste mladi izboji i mladi listovi koji se sabiraju  u proljeće.
Također za lijek se sakupljaju  cvjetovi za vrijeme cvatnje, plodovi kad sazriju, a kora od od februara do novembra.

Čaj od listova i mladica zove ili bazge koristi se za pospješivanje izlučivanja mokraće, nakupljene tečnosti u organizmu, za liječenje šećerne bolesti kao i za čišćenje i poboljšanje krvi.
Čaj od cvjetova bazge koristi se u liječenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripe, početne upale pluća, jake kijavice, ospica, šarlaha, teškog disanja, astme, kod početne tuberkuloze i kod svih reumatičnih bolesti.
Čaj od  cvjetova pospješuje znojenje kod bilo koga oblika prehlade ili gripa, što  znatno olakšava bolest.
Kora od grana i stabla koristi se za pripremanje čaja kojim se odstranjuju poteškoće kod mokrenja, smetnje u radu bubrega i mjehura, lijeci vodenu bolest, razne edeme te tvrdu stolicu.
Sok od svježih boba koristi se u liječenju neuralgije trigerninusa (neurlagija licnog živca), za jačanje, za blago regulisanje stolice, čišćenje krvi, umirenje trbušnih grčeva i crijevnih kolika, za apetit i poboljšanje cirkulacije krvi .
Čajevi od kore  se moraju pomno i pažljivo dozirati, jer pretjerane količine mogu biti opasne.

ZLATNICA
Solidago virgaurea
   
Drugi nazivi:čelebi grana, zlatna šiba,štapika


Višegodišnja zeljasta biljka visoka do100 cm, uspravne, najčešće nerazgranate stabljike koja je okrugla i blago uzduž izbrazdana. Donji dio stabljike je go, dok je gornji obrastao prorijeđenim, kratkim dlakama. Listovi imaju naizmjeničan raspored, donji su na kratkoj dršci i nazubljeni a gornji su bez drške i imaju cjelovit obod. Jezičasti i cjevasti cvjetovi sakupljeni su u žute, mirisne glavice, a one su grupisane u guste,  grozdaste ili metličaste cvasti.



U narodnoj medicini je poznata kao sredstvo za liječenje bolesti bubrega i mokraćnih puteva. Smiruje kašalj, olakšava iskašljavanje sekreta i pomaže kod upale krajnika, grla i bolesti pluća kao i kod bronhitisa i astme.
Smanjuje bolove kod reume, gihta i artritisa kao i nekih hroničnih kožnih bolesti.
Zbog sadržaja tanina koristi se kod upala za ispiranje usta i ždrijela i kod proliva izazvanih nicanjem zuba kod djece a pospješuje zarastanje rane poslije vađenja zuba.
Koristi se za spravljenje različitih ljekovitih čajeva, praškova, masti i krema.
Upotreba čelebi grane je, zbog prisustva saponina, ograničena na 4-6 sedmice u propisanim dozama,pa se uslijed toga savjetuje opreznost pri upotrebi.

Narodna imena:zlatnica, čelebi grana,
zlatna šiba,štapika

ZLATICA  S KAMENA, ZLATINJAK
Ceterach officinarum
   



Zlatica  je trajna biljka koja se pruža na kamenu. Prilegla stabljika doseže dužinu do 15 cm. Listovi su kožasti, odozgo zelenkasti, a odozdo bijelosivi do smeđasti. Listovi su jajastog oblika, duguljasti i na završetku tupi. Stabljike su, u stvari, stabljikasti izdanci s listovima koji izbijaju iz korijena. Listovi su usporedno raspoređeni .

Raste po zidovima i između pločastog kamenja.


Za lijek se u proljeće ili jesen sakuplja  korijen a cijela biljka za vrijeme cvatnje.

Zlatinjak pospješuje izlučivanje mokraće i znojenje, čisti krv i pomaže u liječenju nervnih bolesti.
Spolja se koristi  za pripremanje obloga i melema za razne bolesti.
Za liječenje reumatičnih bolesti preporučuje se pripremanje kupke od zlatice s kamena .

ZEČJI TRN  ,GLADIŠ
Ononis spinosa

Drugi nazivi: gladež, gladišnik, gladiška, gladuška...


Zečji trn je trajna  biljka koja raste kao korov s veoma dugačkim, jakim i žilavim korjenjem. Stabljika je grmolika, čvrsta i razgranata a visoka je do 50 cm. Listovi u vršnom dijelu stabljike su jednodijelni, dok su donji listovi trodijelni, tj. sastavljeni od tri listića. Cvjetovi se nalaze na trnovitim izdancima u pazuhu listova, leptirastog su oblika, grimiznocrvene boje .

Raste uz rubove šuma, na suhim i mršavim zemljištima livada, oranica i pašnjaka .

Za lijek se u proljeće ili jesen sakuplja  korijen a cijela biljka za vrijeme cvjetanja.

Korijen zečjeg trna veoma je dobro sredstvo za izlučivanje mokraće čime se spriječava stvaranje pijeska i kamenaca. Koristi u liječenju vodene bolesti, posebno kod uklanjanja vode iz trbušne šupljine. Preporučuje se u liječenju upale bubrega, kamenaca i pijeska u bubrezima, upale mokraćnog mjehura i kamenaca u mjehuru te kod gihta i hroničnog reumatizma zglobova.
Spolja se zečji trn koristi  za pripremanje obloga i u liječenju rana .

ZDRAVAC
Geranium macrorrhizum

Drugi nazivi: Ždralica, priboj.


Trajna mirisna zeljasta planinska biljka. Ima do 1 m dugačke, kao prst debele rizome koji puze skoro po površini zemlje. Cvijet je crvenkastoljubičast, oblikom podsjeca na rodin ili ždralov kljun. Cvjeta od aprila do juna. Sadrži eterično ulje, tanin,holin i flavonske heterozide. Zdravac je niska, neupadljiva biljka skromnog cvijeta i jakog mirisa.


Ova biljka nije otrovna a raste svuda u prirodi.

Za lijek se bere cijela biljka u cvatu .

 Koristi se kao stomahik i narodni je lijek za liječenje upala sluznice organa za varenje te svih oboljenja probavnih organa.

VRIJESAK PRIMORSKI
Satureja montana
   

Drugi nazivi: brezina, gorska metvica, kameni vrijesac, konjski vrisak, mali vrisak, modra kresina, primorski vrisak...


Gorska metvica je polugrmovita trajnica visine  do 40 cm. Ima snažan korijen iz kojeg izbija mnogo uspravnih i razgranatih ogranaka. Listovi su mali i uski, cjelovita ruba, oštro zašiljeni a stoje po dva nasuprotno. Cvjetovi su plave ili bijele boje pa se prema tome razlikuju vrijesak bijelog cvijeta i vrijesak plavog cvijeta. Cvjetovi su sakupljeni u pazuhu listova. Čitava je biljka pokrivena veoma kratkim dlakama i žlijezdama sa eteričnim uljem što je čini jako aromaticnom.

Raste po suhim, kamenitim i toplim zemljištima kraškog područja, posebno u primorju.

Za lijek se koristi čitava biljka koja se sabire za vrijeme cvjetanja.

Koristi se u narodu za liječenje bolesti organa za disanje, varenje i mokraćnog sistema.
Vrijesak se uspješno koristi kao sredstvo protiv crijevnih parazita , za liječenje bolesti jetre i žuči, nadutosti i grčeva
Spolja se upotrijebljava kod upala kože i sluzokože.
Veoma se uspješno koristi u liječenju bronhitisa, astme, kašlja i upale disajnih organa kod djece, kao i u liječenju starih osoba. 

VRANILOVKA 
Origanum vulgare

Drugi nazivi: mravinac, mirišijavac, crnovrh, crnovrška, džodžan, dušica, babina dubčica, bolmet, bolja dušica, vrigan, gorka meta, gocman, dobra misel, dobra misu, dobrovoljka, zabrta, zavrta, ksaberta,   mravinjac, mravić, mravlinjak, origanj, rigan, rohogan, sovr, sovro, sušica, tosta, crljena meta, crljena metvica, crnovrh .


Vranilovka je trajna zeljasta biljka sunčanih i suhih strana. Ima uspravne čvrste drške visoke oko 50 cm, obojene crvenkasto i obrasle dosta krupnim listovima. Cvjeta od jula do oktobra. Cvjetovi su na vrhu stabljika udruženi u kompaktne okruglaste cvasti, prijatnog mirisa i izvanredno lijepog izgleda. Ukusa je oporog i gorkog.
Spada u grupu aromatičnih oporih, gorkih neotrovnih biljki koje se u nas mnogo cijene.
Hemijski sastav i farmakodinamsko djelovanje vranilovke je vrlo blisko i slično majkinoj dušici pa se na isti način može upotrijebiti. Isto tako se bere, suši, čuva i pakuje kao i majkina dušica.

Raste svuda u prirodi.

Za lijek se sakupljaju vrhovi grančica u cvatu, oko 20 cm dugački.

Omiljena je u narodu kao čaj i lijek za opšte jačanje, za liječenje bolesti organa za varenje (osobito proliva) i disajnih organa.
Spolja se upotrijebljava protiv raznih oboljenja i upala kože i sluznica Eterično ulje od vranilovke sadrži oko 50% timola zbog čega ima veoma izražena antibakterijska svojstva. 

VOLUJSKO UHO , BORAŽINA
Borago officinalis
 

Drugi nazivi: boraka, borac, boraša, kozmelj, krastavac, lisičina, poreć, volovski jezik


Volujsko uho ili boražina jednogodišnja je zeljasta biljka s okruglom i sočnom stabljikom visine  do 50 cm. Listovi su široki i elipsasti. Stabljika i listovi su obrasli grubirn dlakama. Cvjetovi su pojedinačni i plavi .

Raste u poludivljem obliku na našern obalnom području a i uzgaja se u  vrtovima .

Za lijek se koriste  listovi, cvjetovi i čitava biljka koja se sabire u cvatu i suši u hladu, na prozračnom mjestu.

Koristi se kao lijek za bolesti srca a posebno kod nervnih teškoća i lupanja srca.
Pospješuje izlučivanje otrovnih materija iz organizma. Djeluje antifibrozno, osvježavajuće i okrepljujuće

VINOVA LOZA
Vitis vinifera
 

Drugi nazivi: čokot, loza, trs, vinoloza, vinska loza, vinski trs


Vinova loza trajna je penjačica koja doseže visinu  do 15 metara. Kod vinove loze razlikuju se dugački izdanci koji se razvijaju iz osnovnih mladica od kratkh izdanaka koji se razvijaju iz pazuha listova.. Plod je veoma sočna, slatka i kiselkasta boba s nekoliko sjemenki. Plodovi odnosno bobe sačinjavaju grozd .

Svježi sok od groždja obiluje vitarninirna A, B i C i raznim mineralnim tvarima

Uzgaja se kao kultivisana biljka.

Za lijek se upotrijebljava u prvom redu grožđe te cvjetovi, listovi i vitice.

Čaj od listova vinove loze koristi se kao lijek za liječenje reumatizma, gihta, povraćanja i krvavog ispljuvka. Sok koji ističe iz svježe obrezane loze djeluje na umirenje krvarenja, steže, a razrijeđen s vodom koristi se i za obloge očiju.
Čaj od cvjetova vinove loze koristi se za liječenje oslabljene funkcije mozga i kičmene moždine. Grožđe se uzima kao ljek za čišćenje krvi, regulisanje probave, uklanjanje masnih naslaga , za liječenje upalnih procesa probavnih organa,  za uklanjanje reumatičnih poteškoća i kožnih osipa, a koristi se i za jačanje probavnih organa, izlučivanje otrovnih materija iz organizma, za liječenje proliva i katara crijeva te protiv zatvora i sl.
Kada se uzima u manjim količinama, vino djeluje ljekovito jer oživljuje i potiče na aktivniji rad mnoge organe. Vino se koristi u pripremi napitaka sa drugim ljekovim biljem.
Vinsko sirće hladi i steže, smiruje prolive i krvarenje.
Od vinskog sirćeta pripremaju se oblozi za razne bolesti a prije svega za spuštanje povišene tjelesne temperature.
Povremeno pranje cijelog tijela mješavinom vinskoga sirćeta i vode čisti kožu i otvara pore, pospješuje cirkulaciju krvi a time organizam postaje otporniji na razne bolesti i štetne vanjske utjecaje .

VILINO SITO ,KRAVLJAK
Carlina acaulis
   

Drugi nazivi: .bodić, kravinac, kravijac, krmski korijen, protak, pupavac, šikavac, veliko sito

Kravljak je trajna biljka, niska i prilegla s vrlo kratkom stabljikom i s jako rascjepljenim i bodljikavim listovima. Cvijetne glavice su velike, zvjezdaste, sjajnobijele boje, a razvijaju se pojedinačno. Korijen je dubok , izvana smeđ a iznutra svijetliji . Miris mu je sladunjav, a ukus oštar i aromatičan .

U rano proljeće ili jesen za lijek se sakuplja korijen.

Biljka se koristi kao sredstvo za izlučivanje vode, čišćenje crijeva i izlučivanje mokraće. Uspješno se koristi kao sredstvo za suzbijanje raznih crijevnih nametnika. Čaj od korjena koristi se za ispiranje usta te izvana za liječenje teško zarastajućih rana i čireva .

VIDAC ili OČANICA
Euphrasia officinalis
  

Drugi nazivi: .dragočka, dragonka, radoka, vidica, vidova trava

Vidac ili očanica je jednogodišnja  biljka, visine  do 15 cm. U gornjem je dijelu razgranataa i pokrivena mekanim dlačicama. Biljka je polunametnik jer se svojim usisnim korjenjem pričvrsti za livadske trave i siše im sokove. Listovi su nasuprotni, jajastog oblika i na vrhu oštro nazubljeni. Cvjetovi se pojavljuju u pazušcima gornjih listova, a boja irn je bijela ili blijedoljubičasta. Po cjevastim cvjetovima nalaze se male žute mrlje .

Raste na suhim livadama, šumskim čistinama i neplodnim zemljištima.

Za lijek se sakuplja čitava biljka bez korjena .

Osnovno djelovanje biljke koristi se u liječenju očiju. Upotrijebljava se kod upale očne spojnice, slabosti očiju zbog premorenosti od čitanja ili pisanja, upale rubova kapaka, upale šarenice, glaukoma, čira na rožnjači, upale suzne kesice i sl. Vidac se preporučuje i kod bolesti disajnih organa, najčešće bronhitisa, kod kijavice, gripa,  probavnih smetnji, te želučanih i crijevnih bolova .

VALERIJANA
Valeriana officinalis

Drugi nazivi: baldrijan, kozlić,majčina trava, mačja trava, .


Valerijana ima trajni korijen iz kojega se na sve strane razvija žutosmeđe korjenje i izdanci. Ima šuplju, ispruganu, golu, samo prizemno dlačicama pokrivenu stabljiku. Razgranata je i doseže visinu i više jednog metra. Listovi su raznovrsni, donji su nasuprotni, neparno perasti i rascepljeni, na dugačkim peteljkama . Što su bliže vrhu, gornji listovi imaju kraće peteljke i s manje lisaka, dok su najgornji listovi nalik bodljikama nazubljenog oboda, bez peteljki s malo dlačica na naličju. Na vrhu ogranka  su sakupljeni cvjetovi bijele ili ružičaste boje.


Raste po močvamim livadama, vlažnim šumama, uzduž jaraka, uz vode i na obroncima. Miris stabljike, posebino korjena vrlo je neugodan.

U proljeće, prije cvatnje, sakuplja se korjenje od manjih stabljika.

Čaj od korijena odoljena uspješno se koristi kod svih živčanih bolesti. Postižu se izvanredni rezultati kod padavice, histerije, hipohondrije, grčeva oko srca, nervoznih grčeva u dušniku, prsima kod astme, želucu i crijevima. Preporučuje se u liječenju nervne glavobolje , vrtoglavice, pri opštoj uznemirenosti i nervozi koja se može još povećati uslijed razdraženosti,pri nesanici koja je posljedica nervoze,
pri srčanim tegobama popraćenim lupanjem srca i osjećajem straha u predjelu srca
Čaj,  tinktura idr. ne smiju se upotrijebljavati duže od tri sedmice i potrebno je napraviti isto toliko dugu pauzu . Valerijana snižava pritisak i uspavljuje te je kod niskog pritiska nije preporučljivo koristiti.

UVA  ,MEDVJEĐE GROŽĐE
Arctostaphylos uva ursi



Drugi nazivi: divlja maginja, gornik, medvjedovo uho, planika crvena, gornik, mlivnjak,bubina boba,mečije grožde,opernik, opirnik, oprnik, planika.


Medvjeđe grožđe,uva ili medvjetka je polegnuti grm obrastao jajastim, čvrstim i kožastim listovima dužine do 3 cm. Cvjetovi bijele ili svijetloružičaste boje obješeni su u grozdovirna, a oblik im je zvonast. Plod je okrugla boba crvene boje.

Raste po suhim, rijetkim, kamenitim borovim i drugim crnogoričnim šumama, među grmljem po sunčanim obroncima , po planinskim pašnjacima.

Za lijek se sabiru listovi od maja do jula .
List se bere u proljeće kad je biljka u cvatu. Najbolji je mlad list sa zelenih grančica. U proljeće  list je najljekovitiji jer tada ima najviše arbutozida. Listovi su neprijatnog, oporog i nagorkog ukusa i bez mirisa.

Čaj od listova uve ili medvjetke liječi povećanu prostatu, mokraćne organe, proliv i šećernu bolest.
Listovi pomiješani s drugim ljekovitim biljem služe kao dezinfekcijsko sredstvo mokraćnih kanala, naročito kod hronične upale mokraćnog mjehura .
Kod bolesti mokraćnih kanala često pomaže čaj od jednakih dijelova uve  i sitnice.
Za čaj je potrebno list zdrobiti i duže kuhati jer kožasta i čvrsta konzistencija lista otežava i onemogućava ekstrakciju arbutina i tanina.
Inače list treba čuvati cijeli, jer se tako duže i bolje održi.
Priprema se još i čaj protiv pjeska ili kamena u bubregu.

TRNJINA ,CRNI TRN
Prunus spinosa
   

Drugi nazivi: tmovina, drača, kukinja, mrki trn, trnina, trnjina, trlinka.


Crni trn je grm  visine od do 3 metra. Mladi izdanci baršunasto su dlakavi, a postranične grane završavaju oštrim trnjem. Kora crnog trna je crnosmeđe  boje. Na trnovitim gustim ograncima rastu mali naopako jajasti listovi, na rubovima nazubljeni. U početku razvoja listovi su dlakavi a poslije goli. Bijeli cvjetovi pojavljuju se prije samog listanja i to u velikom mnoštvu tako da se granje skoro jedva primjećuje. Plod je boba okruglog oblika veličine do 1 cm, tamnoplave boje. Ima veoma trpak i kiseo ukus .

Raste po živicarna, pašnjacima, krčevinama i rubovima šuma.

Za lijek se sabiru cvjetovi, plodovi i kora sa korjena.

Čaj od cvjetova koristi se kao sigurno sredstvo za otvaranje i jačanje želuca.
Isti čaj odstranjuje kožne osipe i kožne nečistoće, umiruje grčeve u želucu, pospješuje izlučivanje mokraće, rastvara sluz kod katara, a preporučuje se kod vodene bolesti i stvaranja kamenaca.
Pekmez od plodova pospješuje stolicu i posebno se preporučuje djeci koja nemaju urednu stolicu ili pate od zatvora.
Čaj od korjena preporučuje se u liječenju groznice

TRBULJA
Oenanthe aquatica
   

Drugi nazivi: bedrenićak, konjski morač, krpilo, mokrorok, vodeni morač.


Trbulja je višegodišnja  zeljasta biljka sa šupljom i razgranatom stabljikom visine do 1,5m. Veliki listovi s peteljkom dvostruko su do trostruko perasti s potpornim listićima. Pod vodom su poput kose, a nad vodom jajoliki, perasto urezani . Korijen je dvogodišnji, oblika mrkve. Sitni i bijeli cvjetovi su sakupljeni u štit. Plod je sa strane duguljastojajastog oblika ili skoro okrugao, s gornje i donje strane malo šiljast, go, zelenkastosmeđe do žutosmeđe boje.

Vodena trbulja raste u barama, močvarama, stajaćoj vodi, na močvamim zemljištima i u jarcima.

Za lijek se sakupljaju sazreli plodovi i sjeme .

Trbulja je po ljekovitom djelovanju nalik  komoraču, samo mnogo jača. Djelotvorna je kod veoma zapuštenih i tvrdokornih bronhijalnih katara s gnojnim i  ispljuvkom neugodnog mirisa, kod tuberkuloze pluća i gnojenja kostiju. Osim toga, preporučuje se u liječenju astme, grčeva u želucu i crijevima te kod jakog nadimanja.
Spolja se sjeme vodene trbulje koristi  kao melem za rane jer ih čisti i spriječava upale .

TIMIJAN
Thymus vulgaris

Drugi nazivi: manja mažurana, manji sanseg, timas, timljan.


Timijan je sličan majkinoj dušici ali je viši i stabljika mu ne puzi po zemlji, nego raste uspravno do 30 cm visine. Listovi su uži, cvasti nisu tako zbijene.  Mlade grančice su četvorouglaste, kratke i gusto obrasle bjeličastim dlačicama a starije su oble, gole i drvenaste. Lišće je sitno, sjedeće ili na kratkoj dršci, u cjelini duguljasto, skoro iglasto , po obodu cjelovito, nadole jako povijeno, kruto, od gore skoro golo, a na naličju obraslo finim, mekim sivim dlačicama i posuto tamnim kvržicama. Cvast je na kratkim drškama.Cveta od juna do oktobra.

Biljka sadrži dosta  eteričnog ulja i tanina.

Za lijek se bere  gornja polovina biljke u cvatu ili pred samo cvjetanje.

Ulazi u sastav raznih preparata protiv običnog a naročito protiv velikog kašlja.
Etarično ulje je zbog prisutnog timola i karvakrola izvrsno antiseptično sredsvo.
Ulje ulazi u sastav čajeva i pasti za usta . Timijan, njegovo ulje, a naročito timol daju se protiv crijevnih parazita (trihoficalusa, duodenalne ankilostome i oksiura). Timol je i izvrstan konzervans .

ŠTAVELJ
Rumex obtusifolis
 

Drugi nazivi: ščav.
 

Štavelj je višegodišnja zeljasta biljka visine do 1 metara. Ima duge ovalne listove slične renu.
Cvjetovi se razvijaju na stabljici i složeni su u klas , posebno na vrhu. Cvjetići su zelenkaste ili crvenkastosmeđe boje.

Raste  svuda na vlažnim livadama.

 
Za lijek se sakupljaju listovi (u proljeće) i plodovi (prije samog sazrijevanja).

 

Plod štavelja se upotrebljava u obliku čaja protiv proliva.
Čaj od listova štavelja se koristi u liječenju hemoroida kao i za bolje varenje.
Listovi se preporučuju protiv malokrvnosti jer u sebi sadrže vitamine A i C, kao i značajne količine gvožđa i fosfora.

ŠlPAK  ,NAR
Punica granatum
   

Drugi nazivi: , pitomi šipak, kalinka, zrnata jabuka,mogranj


Šipak raste kao niski grm ili malo drvo. Grane su mu uglaste i trnovite. Čvrsti i na vrhovima zašiljeni listovi nalaze se nasuprotno na kratkim peteljkama. Cvjetovi su ljevkasti i crvene boje s malo prašnika. Plod je veličine jabuke i s mnogo sjemenki crvene do tamnocrvene boje.

Nalazi se u prirodi te u vrtovima kao kultura. Šipak koji raste u prirodi naziva se divljim šipkom. Njegov je plod sitan i kiselkast zbog čega se naziva šipak ljutunac. Plod uzgajanog šipka znatno je veći i ugodnog slatkog ukusa.

Za lijek se koristi  kora drveta i kora ploda šipka .

Šipak se veoma cijeni kao dobar lijek protiv trakavice, proliva i grčeva u trbuhu.
Pomiješan sa drugim ljekovitim biljkama liječi razne druge bolesti.

ŠIMŠIR DIVLJI  , ŽUTIKA
Berberis vulgaris
   

Drugi nazivi: babkovina, brebenika, česmigam, šimširika, šimširovo drvo, žutica, žutika trpka..


Kad je drvo mlado, grane šimšira divljeg ili žutike crvenkaste su boje i nalik na šibe. Poslije odrvene i dobiju prljavosivu boju.  Kratki izdanci razvijaju listove koji se nalaze u čupercima, jajasti su i na rubu nazubljeni. Cvjetovi su žuti i vise u grozdovima. Plodovi su svijetlocrvene boje, bobičasti i valjkastog oblika.

Žutika je veoma rasprostranjena biljka. U našim je krajevima ima u velikim količinama, a raste po živicama, uz rubove šuma, u šikarama i drugdje. Njome mogu da se podižu žive ograde.

Za lijek se sabiru  bobe, kora i korijen. Bobe se sabiru u kasnu jesen bez peteljke, a nakon što se osuše moraju zadržati svoju prirodnu crvenu boju .

Žutika pospješuje izlučivanje žuči, proširuje krvne žile i time pospješuje cirkulaciju krvi uz istovremeno snižavanje pritiska.
Isto tako korisna je u liječenju bolesti žuči, jetre i proliva.

SOLOMONOV  TROSKOT
Polygonum  aviculare  

Drugi nazivi: dvornik, dusomača, kokošica, krupnik, ptičja trava,oputina.

Solomonov troskot je jednogodišnja biljka neuglednog izgleda. Niska je i prilegla. Veoma često pojavljuje se kao korov. Uglastočvorasta i vriježovita stabljika visine je do 60 cm. Ima dva reda malih lancetastih,  modrozelenih listića koji su crvenkasto prugasti. U pazušcima listova nalaze se neugledni cvjetovi bijele ili bijeloružičaste boje .


Raste kao korov na putevima, vrtovima, dvorištima, livadama, oranicama i, na zapuštenim mjestima.

U proljeće i ljeto sakupljaju se listovi i mladi vršci stabljike za lijek.

Solomonov troskot se uspješno koristi u liječenju plućnih bolesti, kamenaca, teškoća u radu bubrega, gihta (uloga), reumatizma, proliva, krvarenja crijeva, žutice i rana.
Djeluje na poboljšanje krvne slike i zbog toga pogoduje stvaranju vezivnog tkiva. Isto tako, preporučuje se u liječenju čireva na zelucu. Pomiješana sa drugim ljekovitim biljkama koristi se u lijecenju mnogih drugih bolesti.

SOLOMONOV PEČAT
Polygonum persicaria
   

Drugi nazivi: dvornik paskvinac.


Stabljika solomonovog pečata je okrugla s nešto većim listovima na podužim peteljkama.
Cvjeta ružičastim cvjetovima.

Raste uz vodu, u jarcima i na vlažnom tlu.

U proljeće i ljeto za lijek se sabiru listovi, mlade vršike i stabljika .

Izvrsno je sredstvo za zaustavljanje povraćanja krvi, liječenje katara želuca i čireva na želucu. Koristi se i za grgljanje kod upala grla i ždrijela.
Spolja se koristi  za ispiranje starih i zapuštenih rana. Otvorene rane  oblažu se svježe izgnječenom biljkom čime se ublažavaju bolovi i rane brzo zarastaju.

SLjEZ CRNI
Malva silvestris
   

Drugi nazivi:  divlji papel, divlji sljezenovac, divlji šljez, planinska sliz, slizovača.


Crni sljez jednogodišnja je ili višegodišnja biljka iz čijeg podanka izbijaju uglavnom polegnute, razgranate stabljike visine do 80 cm. Listovi su okruglog, srcastog ili bubrežastog oblika, nazubljeni i na dugačkim peteljkama. Cvjetovi izbijaju iz pazuha lista, imaju dvostruku čašicu, a cvjetni listovi imaju do 5 duguljastih pruga. Boja cvjetova zavisi o vrsti,  od plavkaste do ružičastocrvene. Čitava biljka je bez mirisa i  sluzavog ukusa.


Raste na raznim mjestima,blizu šuma,nasipima uz rijeke,  na vlažnim i suhim livadama itd.

Za lijek se sabiraju prije svega listovi, a cvjetovi za vrijeme cvatnje.
Često se sabiraju i korijen i sjeme.

Crni sljez od davnina se koristi za otklanjanje probavnih smetnji i rastvaranje sluzi.
Čaj pripremljen na propisan način upotrijebljava se za liječenje kašlja, katara pluća, promuklosti, upale ždrijela, nadutosti pluća (emfizem) i kod bronhijalne astme. Preporučuje se za liječenje griže, grčeva u želucu i crijevima, bolnog mokrenja i zaustavljanja mokraće.

SLJEZ BIJELI
Althaea officinalis  

Drugi nazivi: bili sliz, dobri sljez, pitomi šljez, šljez, šljezovina, veliki sliz.

Bijeli sljez trajna je biljka s mesnatim, jakim i razgranatim korjenom bijele boje. Iz korjena izbijaju najprije zeleni i okruglasti listovi, a zatim nekoliko stabljika koje dosežu visinu do 2 metra. Listovi na stabljici bili su prilično veliki, naborani i debeli i s obje strane obrasli  dlakama. Listovi su srebrnastosive ili sivozelene boje.Cvjeta od juna do kraja avgusta.

Raste na nasipima, uz rijeke, na vlažnim livadama i na poplavljenim područjima. Uzgaja se i u vrtovima.

Za lijek se koristi cijela biljka.
Korijen se kopa u proljeće ili jesen nakon cvatnje.
Cvjetovi se sabiru za vrijeme cvatnje, a listovi u jesen  nakon cvatnje.  Od cijele biljke korijen je najljekovitiji.

Čaj od bijelog sljeza povoljno djeluje kod kašlja, bronhitisa i plućnog katara. Preporučuje se kao lijek kod bronhijalne astme i početne tuberkuloze pluća, kod katara u mokraćnom mjehuru, bolnog mokrenja ili teškoga zadržavanja mokraće.
Koristan je, takođe, u lijecenju bolesti probavnog trakta, a posebno upale debelog crijeva , proliva, srdobolje, povračanja te proliva kod dojenčadi i dr.
Pomiješan s drugim ljekovitim biljkama koristi se u liječenju drugih bolesti.
Za bijeli sljez je karakteristično da djeluje smirujuće pri akutnim upalama želučane sluznice u mješavini sa kamilicom. Dobar je i pri hroničnom kataru ždrijela kada suha sluznica uzrokuje često kašljucanje. Djelotvoran je i kod hroničnog plućnog katara kod pušača.

SALEP
Orchis morio
 

Drugi nazivi: kaćun, vrani luk, kukovec.


Salep je višegodišnja zeljasta biljka s uspravnom stabljikom visine do 35 cm. Listovi su sabljasti i sočni. Cvjetići su bijeli ili ružičasti skupljeni u klas.Biljka ima dva gomolja.

Raste na vlažnim i suhim mjestima, u planinama, kraj potoka i na vodoplavnim livadama.

Za lijek se koriste  gomolji .

Salep se koristi  kao lijek protiv katara crijeva i dječjih proliva.
Ulazi u sastav čajeva za liječenje disajnih organa.
Pomiješan s drugim ljekovitim biljkama koristi se u liječenju raznih drugih bolesti.

SLADIĆ
Glycyrrhiza glabra
   

Drugi nazivi: slatki korijen, slatko drvce, slatko bilje, gospino bilje, gličirica .


Sladić je dugovječna, vrlo otporna zeljasta biljka sa izvanredno snažnim, razvijenim i žilavim, drvenastim korjenom . Iz rizoma koji je ispod same površine zemlje, svakog proljeća izbija po nekoliko stabljika dugih do 2 m. Divlja, a osobito uzgajana biljka u gustom sklopu obrazuje zbijen i teško prohodan čestar koji na prvi pogled liči na mladu bagremovu šumicu. Lišće je slično bagremovom ali je sitnije. Lišće je pod prstima grubo i vrlo ljepljivo. Cvjetovi su sitni ljubičaste boje. Plod je mala mahuna tamne boje, pljosnata, vrlo čvrsta i gruba pod prstima. Biljka cvjeta u julu i avgustu.

 Sladić raste na pjeskovitim obalama rijeka a gaji se i kao medicinska biljka.

Ljekovitost sladića potiče iz korjena i to od glicirizina.

Sladić se u obliku čajnih mješavina koristi u liječenju plućnih oboljenja. Upotrijebljava se kao blago sredstvo za iskašljavanje i protiv nadimanja u trbuhu.
Ulazi u sastav raznih lijekova organa za varenje i disanje.
Žuta boja slatkog korijena nije samo boja nego i lijek koji potiče od tzv. flavonskih jedinjenja koja djeluju protiv upala sluzokože i doprinose liječenju čira na želucu. Sladić se koristi za razne mješane čajeve od kvalitetnih ljekovitih biljaka za liječenje raznih bolesti.

SITNICA
Herniaria glabra

Drugi nazivi: sipanica, kilavica, janjce zelje, jarica, jezero-zrnatka, priputnica, trava od kile, turska žitnica, turska trava

 Sitnica je mala, neugledna, kosmopolitska biljka. Stabljika je po zemlji polegla, do 20 cm dugačka, veoma razgranata, ima vrlo sitne, jajastoduguljaste, naspramne, gole (Herniaria glabra) ili dlakave (H. hirsuta) listiće bez drške. Sićušni, jedva primjetni, neugledni zelenožućkasti cvjetići skupljeni su po desetak zajedno u pazuhu lista. Svježa biljka nema mirisa a suha miriše slabo na kumarin. Ukusa je nagorkog i nešto malo ljutog i slanog.

Kod nas je ima po suhim i pješčanim mjestima. Nekad obraste po kamenu kao mahovina jer nema uspravnih stabljika.

Za lijek se bere  cijela biljka u cvatu.

Upotrebljava se u obliku čaja (obično pomiješana sa lišćem medvjeđeg grožđa) za liječenje urogenitalnih organa, kao diuretik pri oboljenju bešike i stvaranju kamenca. Rijeđe se daje u obliku ekstrakta ili sirupa. Metil umbeliferonu se pripisuje umirujuće djejstvo  na muskulaturu mokraćne bešike.

SELEN ,MILODUH
Levisticum officinale
   

Drugi nazivi: selim, ljupčac, bjelestika, veleždin, velestika, lesandrina, lubčac, Ijubačac, milobud, trojevac.


Selen ili miloduh je mirisna, trajna zeljasta biljka, visoka do 2m. Korijen je vrlo krupan i razgranat. Listovi su tamnozeleni i 2-3 puta perasto razdijeljeni. Cvjetovi su udruženi u štitaste cvasti svijetložute boje. Plodovi su pljosnati, sa oštrim rebrima.

U korijenu i plodu ima do 1% eteričnog ulja, u kome je glavni sastojak terpineol. Ima i smole, gume, tanina, šećera, skroba i raznih kiselina. U lišću ima vitamina C .

Gaji se u vrtovima a često se nalazi kao divlji posebno u planinskim područjima.

Za lijek se koriste svi dijelovi biljke a posebno korijen i plod.

Selen ili miloduh je prijatan, aromatičan i bezopasan diuretik, stomahik i karminativ. Često se daje zajedno sa drugim štitaricama za liječenje organa za varenje, mokraćnih puteva, disajnih organa te kod srčanih problema. Ima ljekovito djejstvo posebno kod bolesnika koji imaju grčeve u crijevima i probavne probleme.

SENA
Cassia angustifolia
 



Sena je biljka koja ne raste na našim područjima već je to biljka sa područja Afrike i Azije.
Sena je žbunasta biljka sa parno perastim listovima. Listovi su na kratkoj peteljci, tanko kožasti, krti i žutozelene su boje.

Sadrži glikozide, flavonoid, sluz, tenin, smole i antrahinonske derivate.

Za lijek se koristi cijela biljka.


Aktivni sastojci lista sene djeluju na Aurbachov kompleks, nervne završetke u zidu debelog crijeva, varenje  hrane.
Čaj od sene pomaže prirodnom varenju, spriječava lijenost želuca i zatvor stolice.
Zrelo, osušeno i isjeckano lišće od sene upotrebljava se kao jako i oprobano sredstvo za čišćenje kao blag laksans.

Senino lišće se ne smije upotrijebljavati za vrijeme trudnoće, upale mokraćne bešike ili upale materice!

 RUŽA
Rosa centifolia

Drugi nazivi: majska ruža, mirišljavka, ruža stolistica.



Ruža vrtna trajna je grmolika biljka koja naraste i do 2 metra. Pojedine vrste ruža uzgajaju se u obliku drveta. Danas se uzgaja nekoliko hiljada vrsta ruža. Perasti listovi s donje strane su svjetliji, trepavičasto i jednostruko nazubljeni. Prvobitna boja ružinog cvijeta bila je ružičasta. Danas postoje ruže različitih veličina cvjetova i boja. Cvjetovi imaju veliki broj cvijetnih latica i prašnika. Pojedine vrste neobično su ugodnog  mirisa a ukusa blagog koji lagano steže.

Uzgaja se u vrtovima.

Za lijek se sakupljaju  latice u punom cvatu.

Čaj od latica ruže preporučuje se kao sredstvo za čišćenje krvi. Isti čaj lagano otvara, koristi kod žutice, prekomjerne menstruacije, nesvjestice, vrtoglavice i glavobolje.
Latice ruže veoma su korisne kao sredstvo za jačanje srca i živaca. Izvana se latice koriste  u obliku obloga.
U nekim recepturama neprevaziđeno je sredstvo za brzo skidanje i najviše temperature bez obzira na uzrok nastanka iste.

RUZMARIN
Rosmarinus officinalis


Drugi nazivi: rozmarin, rosmarin, rožmarin, rusmarin, ruzman, zimorad..


 

Ruzmarin je razgranata grmovita biljka koja je i zimi zelena. Listovi su nasuprotni, sjedeći, kožasti, čvrsti i uski, dužine do 3 cm. Rubovi listova su cijeli i prema dole savijeni. Gornja strana lista tamnozelene je boje a donja sivobijela. Između listova na krajevima ogranaka razvijaju se  na malim peteljkama Ijubičastoplavi pršljenasti cvjetovi. Jakog su mirisa nalik na kamfor a ukusa Ijutog, aromatičnog i malo gorkog.

Nalazi se na sunčanim kamenitim stranama obalnog područja  a kao ukrasna biljka uzgaja se po vrtovima i parkovima . Osjetljiv je na mraz te ga je potrebno zaštititi.

Za lijek se sakupljaju cvjetovi, izdanci u cvatu i listovi.

Ruzmarin je veoma koristan kao lijek za poboljšanje cirkulacije krvi, za liječenje slabe probave i tromosti želuca i anemije.
Biljka djeluje na poboljšanje funkcije jetre i pražnjenja žučnog mjehura  a to djeluje na opste poboljšanje cijelog organizma.
Koristi se i za lijecenje uzetosti, reumatizma mišića, živčanih bolova, glavobolje te duševne i tjelesne iznemoglosti. Koristi se i kao sredstvo za poboljšanje vida.
Koristi se iznutra i spolja i to u obliku čajeva i tinkture.

ROTKVA
Raphanus sativus


Drugi nazivi: rodakva, rokva, rakva, rotkva vrtna, rotkva povrtnica, trupka.


Rotkva povrtna nastala je razvojem iz divlje rotkve. Razlikuje se od divlje rotkve po svom mesnatom korjenu koji može biti različitog oblika a boja mu se mijenja od bijele preko sive do crvene i crne. Uspravna stabljika je šuplja a listovi su različitog oblika, već prema vrsti biljke. Cvijetovi su bijeli i svijetloljubičasti .

Uzgaja se u vrtovima.

Za lijek se koristi  korijen.

Rotkva je korisna u liječenju bolesti žučnih kamenaca i pijeska. Svježi sok rotkve djeluje na izlučivanje žuči i veoma je dobar za liječenje upale žuči.
U Nekim recepturama izuzetno uspješno se koristi za liječenje katara bronhija i kašlja hripavca.

RUSOMAČA
Capsella bursa pastoris


Drugi nazivi:  čobanska torbica, gusomača, gudomok, ćeslika, goramuk, hoću neću, kesica, pastirska torbica, rosomača, skrižan, surlin.


Rusomača je uglavnom dvogodišnja biljka s vretenastim korjenom i uspravnom stabljikom visine do 40 cm. Listovi su prizemni, većinom perasto razdjeljeni. Listovi na stabljici su nerazvijeni i naspramno produženi. Gornji dio stabljike nosi bijele sitne grozdasto složene cvjetiće.

Raste kao samonikla po livadama i uzgaja se u vrtovima.

Za lijek sakuplja se cijela biljka sa cvjetovima, listovima i komušicama .

Ljekovita je biljka koja djeluje na zaustavIjanje raznih krvarenja.
Koristi se kod slabijeg i jačeg krvarenja iz rana, protiv krvavog mokrenja, kod prejake menstruacije, krvarenja iz nosa itd.
Steže krvne sudove te se zbog toga koristi i kod unutrašnjih krvarenja, krvarenja želuca te bubrega, pluća i maternice.
Rusomača u sebi ima materiju koja djeluje na ritmičko skupljanje muskulature maternice te se koristi kao sredstvo za pospješenje trudova i olakšanje porođaja.
Koristi se zatim kod lijenih probavnih organa te za pospješenje stolice.
Posebno ljekovito djeluje u regulisanju krvnog pritiska bez obzira radi li se o visokom ili niskom krvnom pritisku.
Pomiješana s drugim ljekovitim biljkama koristi se u liječenju i raznih drugih oboljenja.

ROSOPAS
Chelidonium majus



Drugi nazivi: lastavičina trava, rosopas obični, rusa, rusa trava, trava od žutice, trava od rosopasa, zmijino mlijeko, zmijsko grožđe, žuta trava.


Rosopas je trajna zeljasta biljka s debelim i vlaknastim podankom te razgranatom stabljikom visine do 70 cm. Listovi su perasto razdjeljeni, odozgo mutnozeleni, a s donje strane modrozeleni. Žuti su cvjetovi složeni u rijetke štitaste cvatove. Vjenčić je sastavljen od 4 latice. Plod je valjkasti tobolac, s mnogo cmosmeđih sjajnih sjemenki. Rosopas se lako raspoznaje po narandžastom mlijeku koje grize kod dodira sa prelomljenim ili otkinutim listom. Korijen i stabljika puni su tog mlijeka.

Raste na zapuštenim mjestima,pored puteva, u blizini naselja, uz ograde, živice i zidove te među kamenjem .

Za lijek se sabire  čitava biljka za vrijeme cvjetanja.

Rosopas je odavno poznata ljekovita biljka koja se uspješno koristi u liječenju bolesti probavnog trakta, posebno kod želuca, žuči i jetre.
Isto tako koristan je u liječenju astme, bubrega i mokraćnog mjehura. Spolja se rosopas koristi u liječenju lišaja, krasta i drugih kožnih bolesti.

PROSTREL
Gentiana cruciata

Druga imena:sirištara,vladisavka,mala lincura, mali srčanik.

Stabljika ove biljke se ne razgranava, dužine je do 60 cm,vertikalnog je položaja ili je blago povijena a duž stabljike ravnomjerno su poredani duguljasti listovi.Cvjetovi su  u grupicama do 3 smještena u pazuhu stabljike i listai tamnoplave su boje a iznutra bijelošatirani.Čašica i krunica su zvonaste, ali je krunica tri puta duža od čašice.
Rizom je kratak, debeo i sa njega se žbunasto račvaju korjeni.  Plod je čahura a sjeme je elipsastog oblika i crne boje.
Bilka sadrži Gentiopikrine(gorke materije)

Raste livadama,na rubovima šuma isl.

Za lijek se bere cijela biljka u cvatu.

Upotrijebljava se kao i lincura,ali manje.Nije otrovna ali je vrlo gorka.
Ivrstan je lijek za otvaranje apetita,za podsticanje varenja želuca,razna crijevna oboljenja i bolesti želuca i žuči.
U kombinaciji sa drugim ljekovitim biljem liječi i mnoga druga oboljenja.

RIBIZLA CRVENA
Ribes rubrum

Drugi nazivi: borićak, ivanovo grožđe, ribez, ribiz crveni.


Ribizla crvena grmovita je biljka visine  do 2 metra zavisno o tlu i položaju . Neke vrste rastu u obliku malog drveća koje ima jako lomljive grane. Listovi su sa nazubljenim rubom. Zelenkastožuti cvjetovi vise u grozdovima. Plodovi su izrazito crvene boje. Jako su sočni.
U mesu ploda nalaze se duguljaste sjemenke. Biljka je bez mirisa, a bobe su kiselkastoslatkog i osvježavajućeg ukusa.

U prirodi crvena ribizla raste kao poludivlja a većinom se uzgaja  kao kultuma biljka u vrtovima .

Za lijek se sabiru bobe za vrijeme sazrijevanja.

Plod ribizle crvene jača apetit,  reguliše rad crijeva,pozitvno utiče na rad želuca i probavnih organa te djeluje na povećano izlučivanje žlijezda koje luče sekret iz nosa i sinusa.

RIBIZLA CRNA
Ribes nigrum

Drugi nazivi: grozdić, samorodina,crni ribiz.

Ribizla crna biljka je nalik ribizu crvenom. Uočljiva razlika je u tome što listovi ribiza crnog s donje strane imaju uljne žlezde te u boji samog ploda. Kod ribizle crne cvjetovi su žućkastozeleni a po rubovima smeđecrveni. Bobe su u početku crvenosmeđe a kad sazriju postaju tamnoplave do crne boje.
Sadrži veliku količinu vitamina C.

Za lijek sabiru se listovi i bobe za vrijeme sazrijevanja . Listovi se najčešće sabiraju bez peteljki.

Plod crne ribizle spriječava i ozdravljuje teške infekcije a prije svega liječi upalu pluća. Plodovi i sok jako su korisni kod bubrežnih bolesti i grčevitih bolova probavnih organa.
Preporučuje se za jačanje i čišćenje krvi.
Listovi pokreću rad bubrega i djeluju korisno kod svih pojava reumatičnih bolesti i gihta  te zakrečenja žila.
Čaj od listova crne ribizle preporučuje se kod vodene bolesti, bolnog mokrenja, proliva, kolika, migrena, grčevitog kašlja, hripavca  te kao preventivno sredstvo protiv stvaranja pijeska i bolesti mokraćnog mjehura.

PRESLICA
Equisetum arvense
   

Drugi nazivi: konjski rep, kositerka, njivska preslica, poljska preslica, rastavić, šutkavac, vošće.


Preslica je jako rasprostranjen korov koji se teško iskorjenjuje. Ubraja se u red papratnjača. Trajna podzemna stabIjika crne je boje i poput niti rasprostranjuje se u dubinu i širinu i jako je otporna. Stabljika je uspravna s tankim i brojnim listovima u pršljenu te je zbog toga zovu konjskim repom.

Raste na močvarnom tlu , na pjeskovitim livadama i poljima te duž željezničkih nasipa.

Za lijek se sakuplja cijela biljka.

Višestruka ljekovitost preslice  poznata je od davnina.
Jedno je od najboljih sredstava za liječenje bolesti pluća, posebno kod plućnih krvarenja i tuberkuloze. Preslica je veoma dobra i u liječenju svih oblika malokrvnosti jer pospješuje stvaranje crvenih krvnih zrnaca.
Nenadoknadivo je sredstvo u liječenju čira na želucu, hemoroida i raznih oblika čireva te u liječenju bolesti mokraćnih puteva.
Dobri rezultati se postižu kod liječenja grčeva u mjehuru, bolnog mokrenja, zadržavanja mokraće, upale bubrega s pojavom bjelančevina u mokraći, upale bubrežne nakapnice, krvarenja bubrega, kod hroničnog nadražaja mejhura s pritiskom na mokrenje (kod žena) te kod početne tuberkuloze bubrega i mjehura. Pomiješana s drugim biljkama koristi se i u liječenju raznih drugih bolesti.

BROĆIKA ,PRILIP
Galium aparine
  

Drugi nazivi: broćenika. broćenica,  divlji broć, hvatavac, korjenika, prilipača, priljepača.


Prilip je penjačica čija stabljika doseže visinu  do 150 cm. Posvuda se lako penje i prihvaća s prema dolje povijenim, jakim kukičastim dlakama. Stabljika je četverouglasta a samo na člancima odebljala . Listovi imaju jednu izrazitu provodnu žilu a do 8 ih je raspoređeno u pršIjenu. Mali zelenobijeli cvjetovi smješteni su u pazuhu lista. Ugodnog je i nježnog mirisa i gorkog ukusa.

Broćika ili prilip je jako rasprostranjena biljka koja raste na oranicama i livadama, ruševinama, uz puteve i živice a često i uz grmIje.

Za lijek se sabire  cijela biljka u cvatu.

Još od davnina koristi se posebno u liječenju žutice.
Čaj od se još preporučuje  kod vodene bolesti, zadržavanja mokraće, kod bolnog mokrenja, kamenaca, otečenih žlijezda, katara u mjehuru, bolesne debljine, katara u želucu i crijevima .
Izvana se  koristi kod liječenja lišaja, ekcema,raznih kožnih nečistoća, raka kože i kod svih drugih oštećenja kože.
Od svježeg soka  priprema se veoma korisna i ljekovita mast protiv svih kožnih bolesti.

PODUBICA
Teucrium chamaedrys


Drugi nazivi: Ðubatac, dupčac, dubac, dubčica, zubatac, mravak, pjenušica, stupčac, suhovrh, trava od groznice, trbušac.


 Podubica je polugrm visok do 30 cm sa četvorouglastim stabljikama, na donjem dijelu odrvenjelim. Starije grane su položene a mlade su uspravne. Stabljike su pokrivene dlakama. Listovi su parni, na kratkim drškama  rombastojajasti do elipsasti, po obodu krupno nazubljeni, sa donje strane pokriveni mekim dlakama a sa gornje gotovo goli. Cvjetovi su blijedo crveni, rijeđe bijeli, obrazuju pršljenove, a svi zajedno grozdastu cvast najčešće okrenutu na jednu stranu.Razmnožava se sjemenom.


Cvjeta od juna do septembra.
Raste najčešće na krečnjačkom tlu,brdskim livadama i kamenjarima, pašnjacima, u  hrastovim i borovim šumama.

U ljekovite svrhe upotrijebljavaju se listovi i vrhovi grančica u cvatu .

Podubica je jedna od najviše cijenjenih biljki u narodnoj medicini.
Biljka nije otrovna pa se upotijebljava za liječenje oboljelih organa za varenje.
Koristi se kao tonik  u obliku praška, čaja , tinkture i dr.
Kao mirisno, gorko sredstvo upotrijebljava se i za liječenje žuči te kod bijelog pranja, rana, hemoroida i slično. Vino od podubice  upotrijebljava se kao lijek protiv slabosti, malokrvnosti isl.

POTOČNJAK
Lythrum salicaria
   

Drugi nazivi: vrbica.

Potočnjak je uspravna, slabo razgranata biljka sa stabljikom visine do 1 metra. Na vrhu svake stabljike nalazi se lijepo razvijena  jarkocrvena cvast poput klasa sitnih cvjetića . Listovi su duguljasti i šiljasti bez peteljki. Listovi obuhvaćaju stabljiku.

Raste na vlažnim mjestima, uz rijeke i na močvarnim mjestima.

Za lijek se sabire vrh biljke sa cvijetnim klasom.

Koristi se izvana i iznutra protiv crvenila kože i ekcema, raznih upala kože i svraba te protiv krvarenja maternice i krvave stolice.

PODBJEL
Tussilago farfara
 

Drugi nazivi: bjelokopitnjak, konjsko kopito, lepuh, lepuk, podbjelek, podbilj.


Podbjel je trajna biljka s jako razgranatim korijenom i podzemnim izdancima. U proljeće se najprije pojave samo belobaršunaste ljuskaste cvijetne stabljke sa po jednom žutom cvijetnom glavicom,visoke do 15 cm. Za vrijeme cvatnje listovi su još pod zemljom i razvijaju se tek nakon cvjetanja. Listovi su potkovastog oblika s peteljkom i prilegnuti uz zemlju. Listovi i cvjetovi imaju slab miris, a ukus im je gorak i sluzav.


Podbjel raste na glinenom tlu uz potoke, jarke ili nasipe uz obale rijeka i po željezničkim nasipima.

Za lijek se sakuplja cijela biljka bez korjena.

Podbjel spriječava upale a postojeće brzo otklanja. Od izvanrednog je djelovanja za rastvaranje sluzi. Uspješno se primenjuje u liječenju promuklosti, katara ždrijela, bronhitisa, upale porebrice, bronhijalne astme i kod početne tuberkuloze pluća.
Spolja se koristi za obloge kod upale vena, čireva, opekotina, crvenog vjetra i drugih upala i oteklina.

ĐUMBIR
Zingiber officinalis

Đumbir je tropska začinska biljka koja podsjeća na trsku. Biljka naraste do jedan metar visine a njeno korjenje je mesnato , do 20 cantimetara dužine i veoma aromatično. Aroma korjenja je prijatna sa mirisom na limun, a ukus je slatkasto pikantan i veoma svjež. Đumbir je veoma ukusan kao začin pa se koristi u razne svrhe , kao dodatak jelima, za kolače, za pivo i likere.

Pradomovina đumbira je jugozapadna Azija , a glavni proizvođač je Indija.

Za lijek se koristi korijen.

Đumbir ima antiseptičko djejstvo i smiruje kašalj zbog čega se koristi kao dodatak toplim napitcima tokom zime.
Ðumbir  stimuliše perifernu i uopšte cirkulaciju krvi, zagrijava, otklanja grčeve i spazme, stimuliše funkciju jetre i snažan je antioksidans. Koristan je kod uklanjanja edema, napada vrućine, raznih mučnina te dijareje i reumatizma.
U kombinaciji sa drugim biljkama pojačava njihovo djejstvo.
Đumbir normalizuje menstruaciju i otklanja probavne smetnje.
Svjež i sušen korijen razlikuju se po svom djelovanju  na određena oboljenja a biljka se može koristiti u obliku čajeva,tinkture i ekstrakta.

MIŠJAKINJA
Stellaria media

Drugi nazivi:crijevac , ptičja trava

Mišjakinja je česta korovska biljka rasprostranjena po vrtovima, vinogradima, oranicama, starim zidinama, uz puteve i ograde.
Čitava biljka a posebno sjemenke omiljena su ptičja hrana na što upućuju narodna imena biljke .  Mišjakinja je jednogodišnja biljka s puzećom ili poluuzdignutom razgranatom stabljikom dužine do 40 cm. Često prekriva veće površine čineći prave tepihe.
Listovi su jajoliki ili srcoliki, cjelovitog ruba, pri dnu stabljike manji  a u gornjem dijelu nešto veći. Bijeli, zvjezdoliki cvjetovi  razvijaju se na dugačkim i tankim peteljkama već od marta.
Kako je biljka otporna na hladnoću, često cvjeta i donosi plodove i tokom zime.
Kao povrće koriste se mladi nadzemni dijelovi biljke u obliku dodatka salatama ili  kao zamjena za špinat. Ukus sirove biljke podsjeća na ukus svježih klipova kukuruza.

Mišjakinja sadrži brojne mineralne materije (kalij, kalcij, bakar), vitamin C, rutin i saponine.

Koristi se kao narodni lijek kod tuberkuloze, krvavog kašlja, hemoroida, tegoba s bubrezima i mjehurom. Izvana se koristi kod rana, osipa, psorijaze i gnojnih čireva te za ispiranje očiju kod upale i lošeg vida. Mišjakinja se za čaj može koristiti u svježem stanju ili osušena.

MEDVJEĐI LUK  ,SRIJEMUŠ
Allium ursinum

Drugi nazivi: divlji luk, divlji češnjak, sremuš, cremoš,srijemoš.

Cvate bijelim štitastim cvjetovima uzdignutim nad eliptičnim, duguljastim listovima intenzivno zelene boje. Protrlja li se bilo koji dio biljke među prstima osjeti se karakterističan miris na bijeli luk.
U proljeće je ovaj luk najbolji lijek koji čisti krv, žuč i jetru .Kod branja ove biljke potreban je oprez da se ne zamijeni za otrovnu vrstu  kao npr. mrazovac ili đurđevak jer im je lišće nalik na lišće medvjeđeg luka ! Zato se oslonite na miris biljke jer druge biljke tako ne mirišu.

Ljekoviti dijelovi biljke su mladi proljetni listovi koji se beru u aprilu i maju, te podzemne lukovice koje se sakupljaju u ljetnim i jesenjim mjesecima. Biljka koristi samo u svježem stanju i zato sušenje ne dolazi u obzir.

Ljekovite preparate valja praviti samo u sezoni, dok su dostupni mladi listovi i sočne lukovice.
Terapeutsko djelovanje ove biljke jednako je djelovanju bijelog luka, a u obje biljke za to je zaslužna visoka koncentracija eteričnih ulja što sadržavaju sumpor (alicin).

Povoljno djeluje u liječenju arterioskleroze, visokog krvnog pritiska i na niz želučanih i crijevnih tegoba  te bolesti jetre.
Djelotvoran je lijek protiv crijevnih parazita kod djece, a stimuliše i rad želuca i crijeva.
Uzimanje ekstrakta medvjeđeg luka pokazalo se korisnim u terapiji mnogih bolesti disajnih organa (bronhitis, astma i dr.).
Može se koristiti u obliku tinkture  koja se priprema brzo i jednostavno. Osim toga, u obliku tinkture ljekoviti sastojci su pristupačni tokom cijele godine.
Uspješno se primjenjuje kod hematoma i otvorenih rana koje teško zacjeljuju. Pomaže da se lakše izluči višak sluzi iz pluća pa se tako omogućava iskašljavanje i lakše disanje. Medvjeđi luk ima i antibakterijsko delovanje.

PLUĆNJAK
Pulmonaria officinalis

Drugi nazivi: džigeričnjak, lisac,  medunica, medunika, kudrovac, plućnik, trava od guje, žigeričnjak.


Plućnjak je trajna zelen i jedna od prvih proljetnih biljki. Podanak mu je kos, a stabljika uspravna visine do 30 cm. Prizemni listovi su s peteljkom dok su listovi na stabljici sjedeći i manji. Tamnozelene su boje, srasli ili zaobljeni, jajasti i dlakavi, a češće bijelopjegavi. Cvjetovi se razvijaju na vrhu stabljike kao u jaglaca. U početku su crvenkaste a poslije ljubičaste boje. Čitava biljka je gusto pokrivena oštrim dlakama. Biljka je gotovo bez mirisa, a ukusa je sluzava i trpka...

Raste svuda po šumama, živicama, među grmljem a posebno na vlažnim  zemljištima.

Za lijek se sakuplja cijela biljka bez korjena.

Primjenjuje se kod svih oboljenja disajnih puteva, naročito kod kašlja s manje ili više izbacivanja sluzi, kod plućnog katara,gripoznih pojava, čak i kod krvavog kašlja i upale pluća te  hroničnog bronhitisa i  tuberkuloze pluća.
Isto tako koristan je za čisćenje krvi i obnavljanje tjelesne snage.

PISKAVICA
Trigonella foenum graecum
   

Drugi nazivi: grohotuša, grčko sjeme,grčka djetelina,kozji rog, prosjenica, rožnjača.


Piskavica je jednogodišnja biljka sa stupastim korjenom koji urasta duboko u zemlju. Stabljika je okrugla i nešto razgranata. Listovi su trodijelni i imaju peteljke koje su dlakave i odozgo odebljale. Žuti ili žućkastobijeli cvjetovi pojedinačni su i bez peteljki, a nalaze se u pazušcima listova. Cijela biljka ima jak i prepoznatljiv miris.

Biljka je bogata fosforom, kalcijumom, lecitinom, nukleoalbuminima.

Raste samoniklo na suhim proplancima uglavnom iz tla krečnjačkog sastava.
Cvjeta u junu i julu a sjeme se sakuplja u avgustu.


Za lijek se koristi sjeme i to samo spoljnje ( iz mahune), koje je slično lanenom sjemenu.

Piskavica je  dobro ljekovito sredstvo za rastvaranje sluzi,za  liječenje čira na želucu i crijevima te proširenja pluća i teške astme.
Ovo sjeme  zamjenjuje riblje ulje u liječenju rahitisa, škrofuloze, iznemoglosti, osteomyelitisa i slabe mliječnosti dojilja.
Nadalje,piskavica spriječava upale, smekšava, upija i pospješuje zarastanje rana.
Koristi se za liječenje iznutra i spolja.
Sjeme istucano u prah koristi se za pripremanje obloga koji ublažuju bolove gihta (uloga), neuralgije, išijasa i oteklih žlijezda.
Oblozi liječe teške čireve na koži, stvaranje fistule, gnojenje kostiju i otvorene rane.
Neprijatan ukus i miris piskavice ublažava se dodavanjem mentola ili limunova soka. 
Sjeme se može kuhati u kašu ili samljeti u prah a samljeveno u prah je djelotvornije.

PIREVINA  ili PIRIKA
Agropyrum repens

Drugi nazivi: pir, pirak, pirnika, pirovina, puzava pirika, zubača,troskot,pseća trava.


Pirevina ili pirika trajna je biljka iz velike porodice trava i srodnik je pšenice.Ona je zapravo korov koji se teško iskorjenjuje. Širi se podzemnim vriježama. Nadzemni dio visok je do jednog metra. Listovi su zelene do plavozelene boje, veoma dugački i uski s kratkim dlačicama i prilično su pljosnati. Cvjetovi su smješteni u dugačkim dvorednim klasovima. Podanak je bez posebnog mirisa. Ukus mu je sladunjav i sluzav.

U biljci ima oko 8% triticina. To je polisaharid (levulozan) koji hidrolizom daje fruktozu (levulozu).
Triticin, slično inulinu, nalazi se rastvoren u ćelijskom soku.  U rizomu pirevine ima još i malo saponina slabe hemolitičke moći, sluzi, gume, levuloze, inozitola, dva heterozida (glikzida) koji hidrolizom daju vanilin, vrlo malo etarskog ulja, soli, među kojima silikata i malata kalijuma i kalcijuma. Ćelije epiderme su inkrustirane kremenom kiselinom. Nema skroba.


Raste svuda a najčešće na vlažnim livadama i u jarkovima uz vode .

Za lijek se koristi korijen a najbolje ga je sabirati pri proljetnoj obradi zemljišta.


Podanak je izvrsno sredstvo za čišćenje krvi i jačanje živaca.
Odlično liječi zakrečenje krvnih sudova i artritis.
Koristi se i kod nekih kožnih oboljenja,ujeda insekata te ulazi u sastav mnogih receptura kod  nekih drugih oboljenja.
Priprema se u obliku čajeva i tinkture.

PETROVAC ili TURICA
Agrimonia eupatoria
   

Drugi nazivi: ranjenik, ovčiji čičak, kostolom, trava od posjeke .


Petrovac ima uspravnu, dlakavu stabljiku visine do 70 cm. Stabljika izbija iz podanka. Listovi su perasti, a listići jajastog do duguljasto lancetastog oblika. Cvjetovi su raspoređeni u dugačkorn grozdu okolo same stabljike. Mali su i žute boje a mali plodovi imaju kukaste čekinje. Biljka je gotovo bez mirisa, a ukusa je gorkog.


 Raste na vlažnini livadama, u jarkovima, uz vode, na  brežuljcima i stijenama.

Za lijek se sabiru  listovi ili cijela biljka a najbolje vrhovi sa nadzemnog dijela u doba cvatnje.

Koristi se u liječenju oboljenja jetre,žutice, katara na želucu, proliva,  taloženja mokraćne kiseline u tijelu, kod žučnih kamenaca,posjekotina,skrofuloze,katara želuca i crijeva,koristi se i kod bijelog pranja te mnogih kožnih bolesti.
Bilkjka se koristi izvana i u obliku čajeva u raznim recepturama.

PETOPRSTA STEŽA
Potentilla tormentilla

Drugi nazivi: petolista, petoprsta, petoprst visoki, poljska teža, srčani korijen, srčenjak, steža, stežnik, trava od srdobolje, trava od srca.


Petoprsta steža ima čvorast, crven podanak i po nekoliko uspravnih vrhom razgranjenih i slabo dlakavih stabljika visine do 30 cm. Duguljasti listovi s kraja su nazubljeni i bez peteljki a stoje u pršljenovima  do 7 lisaka. Žuti cvjetovi nalaze se na dugačkim peteljkama..

Raste na vlažnim livadama, u jarcima i gustim šumama.

Za lijek se skuplja  korijen u vrijeme cvatnje.


Koristi se za zaustavljanje krvarenja rana, kod povraćanja krvi i krvavih proliva. Liječi srdobolju, iz tijela odvaja otrovne plinove i sokove, čisti začepljenu jetru i pluća, zatim lijeci povratnu groznicu, žuticu i venerične bolesti.

PETOPRSTA
Potentilla reptans
   

Drugi nazivi: petoprsta rana, petolista puzava, stežnik puzavi, trava od srca.


Petoprsta ima polegnute ili uzdignute stabljike. Korijen joj je razgranat i duboko zadire u zemlju. Poput vriježe, vlaknaste žile dosežu duljinu i do 40 cm. Listovi su trodijelni do peterodijelni, gomji listovi sa 3 liske sjede neposredno na stabljici a donji imaju 5 liski i dugačke peteljke. Listovi i stabljika pokriveni su svilenkastim dlačicama. Na kraju stabljike stoje malobrojni žuti cvjetići u grupicama nalik na ružice.

Raste na vlažnini livadama, u jarkovima, uz vode, na brežuljcima i stijenama.

Za lijek se koriste svi dijelovi biljke, kroz cijelo vrijeme vegetacije sakupljaju se listovi i cvjetovi, a korijen u proljeće i ljeto.

Petoprsta se koristi  u liječenju povratne groznice, trbobolje i grčeva u želucu, zatim, protiv proliva ili dizenterije s krvlju.

ŽUTA BROĆIKA
Galium verum
  

Drugi nazivi: broćac, broćika, ivan-cvijet, ivanova trava, sirište, sirištica.Ivanjsko cvijeće


Žuta broćika je biljka visine do 150 cm. Stabiljka je četverouglasta sa četiri izrazito ispupčene linije. Stabljika je na člancima odebljala i prorasla tvrdim dlakama. Šest do osam listova  uvrnutih rubova poredani su u pršljenu. Cvjetovi imaju jaki miris poput meda, a ukus im je kiseo i trpak.

Biljka je jako rasprostranjena  a nalazi se na suhirn staništima, livadama i uz puteve .

Za lijek sabire se gornji dio biljke u cvatu. Suši se u hladu i na prozračnom mjestu.

Žuta broćika je izvrstan lijek za liječenje svih bubrežnih bolesti, čak i onda kada su svi drugi lijekovi zakazali. Osim toga, upotrijebljava se u suzbijanju svih oštećenja kože , lišajeva, ekcema, kožnih nečistoća pa čak i protiv raka kože.
Uspješno se koristi i u liječenju katara želuca i crijeva.

PERŠUN
Petroselinum sativum
   

Drugi nazivi: ak, majdonos, petrušin, peršin, petrusimul, petrušim,zelen.


Peršun je dvogodišnja biljka s bijelim, tankim i repastim korijenom. Stabljika je gola, malo žljebasta i uglasta. Listovi su različitog oblika a najčešće višestruko perasto narezani . Cvijetni vjenčić je žućkastozelene boje.


Peršun nema visoku kaloričnu vrijednost ali je zato izuzetno bogat mineralima i vitaminima što ga svrstava u red visokokvakitetnih namirnica i ljekovitih biljaka . Poslije šipurka i borovnice, u peršunovom listu ima najviše vitamina C, u 100 grama ima čak 170 miligrama
vitamina.
Bogat je još provitaminom A, vitaminima grupe B, čak i tako rijetkim vitaminom B12  koji je značajan za stvaranje crvenih krvnih zrnaca. Ništa manje nije impresivno ni bogatstvo peršuna mineralnim sastojcima. Samo u 100 grama peršunovog lista ima oko 1 630 miligrama minerala od čega polovinu zauzima visokovrijedan kalijum. Tome treba dodati i značajno prisustvo gvožđa, kalcijuma,
mangana, magnezijuma i bakra.

Lišće peršuna najbolje je uzimati u svježem stanju jer jedino tako zadržava sva svoja bitna svojstva. Ne valja ga sušiti niti konzervirati.
Međutim može se zamrznuti što je daleko bolje za njegovo čuvanje.
Može se i zimi uzgajati bez naročitih teškoća što je i najbolje za one koji žele ovu biljku koristiti kao lijek ili začin .
Veoma lako ga je uzgajati u sanducima na terasi,u sobama ili podrumima.


U proljeće i jesen kopa se korijen. Sjeme se sakuplja neposredno prije sazrijevanja a cijela biljka kad je u cvatu.

Peršunov list je izuzetno djelotvoran kao sredstvo koje podstiče izlučivanje štetnih materija iz organizma, a povoljno utiče na cirkulaciju i uopšte srčane smetnje.
Peršun se ubraja u ljekovito bilje koje spriječava nadimanje, umiruje grčeve i djeluje protiv vrenja u crijevima.
Već male količine peršuna mogu izazvati probavne procese, odvojiti vodenom bolešću izazvane nakupine vode u nogama, osrčju te prsnoj i trbušnoj šupljini. Lagano pospješuje menstruaciju. Ubraja se u biljke koje otvaraju. Ne smije se upotrijebljavati kod upalnih procesa u bubrezima.
Ipak najbolje rezultate daje kod oboljenja jajnika i mokraćnih organa kod žena.

PELIN
Artemisia absinthium

Drugi nazivi: akćenac, osjenac, pelinček, vakćenac.


Pelin je trajna biljka s razgranatom stabljikom polugrmastog oblika i visine do 1 metra. Stabljika je okrugla s perasto razdjeljenim listovima. Cvate u grozdu sitnim sunovratim glavicama. Cvjetovi se sastoje od čašice s uskim laticama, blijedožutog, lijevkastog, na krajevima petodjelnog rascijepljenog vjenčića.
Pelin je simbol gorčine .
 
Raste na osunčanim neobraslim zemljištima, a zbog svoje ljekovitosti sadi se i u vrtovima.

Za lijek se sabiru  listovi prije cvjetanja i cijela biljka za vrijeme cvatnje.

Izvanredno je sredstvo za čišćenje krvi i jačanje želuca. Upotrebljava se u liječenju loše probave, nadimanja, slabog apetita, podrigavanja, žgaravice, glista, bolesti jetre, slezene, bubrega, žutice, groznice, grušanja krvi, mokraćnog mjehura, vodene bolesti,osipa,šećerne bolesti te bolesti ženskih polnih organa.
Otklanja i duševne smetnje koje više ili manje imaju dublji uzrok u neredovnom radu probavnih organa.

PAPRAT SLATKA
Polypodium vulgare

Drugi nazivi: sladić, slatka bujad, slatki korijen,oslad.


Korijen slatke paprati ili oslada je čvorasta puzavica koji raste gotovo na površini zemlje. Biljka izraste i više od 1 metra s  listovima na dugačkim golim drškama. Listovi su kožasto perasti s duboko urezanim režnjevima koji su prema vrhu sve kraći. S donje strane, na perastim dijelovima listova razvijaju se dva reda okruglih smeđih tvorevina u kojima se stvaraju spore. Korijen je debeo, mesnat i slatkog ukusa..

Raste u šumama,šikarama,na zapuštenim zemljištima itd., i većinom sa manjim prisustvom direktne sunčeve svjetlosti.

Paprat cvjeta od juna do septembra i tada se i sakuplja.
U proljeće ili ranu jesen sabiru se podanak i korijen biljke stare barem četiri godine. Suši se na umjerenoj toplini.

Slatka paprat ili oslad koristi se  u liječenju prehlade i kašlja.
Pospješuje izlučivanje žuči i mokraće. Preporučuje se u liječenju otečene slezene, hroničnog zatvora, bolesti jetre, želuca i bubrega te raznih alergija.
Trudnice ne smiju koristiti ovu biljku jer može da izazove pobačaj!

ORAH
Juglans regia

Orah je stasito drvo visine do 25 metara. Listovi su neparno perasti u početku malo crvenkaste boje. Muški cvjetovi razvijaju se u pazuhu listova kao obješene rese. Ženski cvjetovi razvijaju se pojedinačno ili u manjim skupinama na novim izdancima..

Orah se u šumama se pojavljuje samoniklo stablo a uzgaja se i kao kulturna biljka. Ne podnosi niske temperature.

Za lijek se u proljeće  sakuplja lišće, nezreo plod u junu a zreo u jesen.

Čaj od mladog lišća  koristi se za čišćenje, poboljšanje i jačanje krvi, za jačanje želuca, dobru probavu, zatim protiv raznih čireva, kostobolje, skrofuloze, gnojnih rana svih vrsta te za ispiranje i oblaganje upaljenih očiju.
Koristan je kod rahitičnih oboljenja kostiju, opšte slabosti organizma, krvarenja zubi, oboljelih desni i oteklina kostiju.
Vrlo dobri rezultati postižu se kod bubuljica, krasta, lišajeva, mliječnih krastica, gnojnih osipa, prekomjernog znojenja nogu i bijelog pranja.
Od zelenih nedozrelih plodova ili samo od zelene ljuske uz dodatak meda i u drugim kombinacijama  s uspjehom se koristi za liječenje svih navedenih bolesti.
Jedan od recepata je sirup koji se dobiva mješavinom oraha s pravim pčelinjim medom.

OMAN
Inula helenium
   

Drugi nazivi: ivanjsko zelje, obratiš, ovnjak, tušćak, veliki korijen, veliko zelje.
 

Oman je trajna biljka razgranate stabljike visoke do 2 metra. Glavni korijen je dugačak, mesnat i gomoljasto odebljao. Sporedno  korjenje je vlaknasto. S vanjske strane  korjenje je smeđe a iznutra bijele boje. Korjenje ima slab miris i gorak ukus. Kod osušenog korjena ukus je blaži, a miris je nalik mirisu ljubičice. Listovi su uspravni, veliki, široki i duguljasti na dugačkim dršcima. Odozgo su hrapavi a s donje strane bijeli . Na kraju su nazubljeni. Cvjetovi su skupljeni u cvijetnirn glavicama žute boje a nalik su na mali suncokret..

Raste uz puteve i ograde a sadi se i po vrtovima.

U proljeće i jesen sabira se korijen a listovi i cvjetovi za vrijeme cvatnje i svi dijelovi se koriste kao lijek.

Oman se koristi kao izvrstan lijek protiv kašlja, astme,bronhitisa i prsobolje jer povoljno djeluje na lagano izlučivanje sluzi.
Oman čisti pluća i krv, jača krv, a dobar je i u liječenju ženskih bolesti , išijasa,reumatizma te  oboljenja polnih organa.
Djeluje i kao stomahik u kombinaciji sa drugim ljekovitim biljem sličnog djelovanja.

NEVEN
Calendula officinalis

Drugi nazivi: bilek, bilec, ognjac, zimorod, žutelj.


Neven je jednogodišnja uspravna biljka s razgranatom stabljikom visine do 60 cm. Listovi su sjedeći, duguljasti i nasuprotni. Cijela je stabljika prožeta dlakama. Cvijetna glavica žute je, tamnožute ili narandžaste boje.
Listovi i cvjetovi neugodnog su mirisa.


Kao cvijeće sadi se po vrtovima i vinogradima, a divljeg ima nešto na livadama oko naselja .



Za  lijek se za vrijeme cvjetanja sakupljaju listovi, a cvijetne glavice dok se još nisu rascvjetale. 
Preporučuje se brati jarkonarandžaste, debele cvjetove, a ne blijede i tanke.Latice imaju najveću ljekovitu vrijednost.



Biljka je baktericidna i služi kao antibiotik, upotrijebljava se za unutrašnje i liječenje spolja raznih bolesti i stanja.

Neven se koristi u liječenju zatvora, žutice, bolesti želuca i crijeva a naročito čireva u želucu i crijevima.
Od svježih listova i cvjetova priprema se mast koja se spolja veoma uspješno koristi u liječenju rana, otečenih žlijezda, krasta i osipa, kostobolja,posjekotina,psorijaze,impetiga,čireva na koži,promrzlina te upale vena.
Neven se inače koristi u obliku čajeva,masti i tinktura.
Tinktura se koristi kod raznih kožnih upala i oboljenja kože kao i za ispiranje usne šupljine,bolesnih desni itd.

MIROĐIJA ,KOPER
Anethum graveolens

Drugi nazivi: anita, dil, kopar, kopra, kopr, koprić,  miruđija, sladki janež, smrdilj .


To je jednogodišnja biljka s tanikm vretenastim korjenom. Stabiljka je uspravna, okrugla, izbrazdana, šuplja, visine i do 120 cm. Listovi su nekoliko puta perasto razdjeljeni. Donji listovi stabiljke imaju šuplje peteljke, a gornji su sjedeći. Na vrhu stabiljke nalaze se sitni cvjetovi izrazito žute boje.
Cijela biljka i plod imaju svojstven prijatan začinski aromatičan miris i  ukus.


Najveća koncentracija ljekovitih i aromatičnih materija nalaze se u plodovima biljke ali  ih ima i u listovima i cvjetovima.
Poznato je djelovanje eteričnih ulja koja sadrže veliki postotak karvana. Plod se vrlo malo koristi u kulinarstvu iako je ljekovitiji od lišća.

Raste u šumama i šikarama, po medama, od nižeg do brdskog regiona.
Mirođija ili koper je poznata začinska mirisna biljka pa  se uzgaja a i sama se razmnožava po vrtovima.

Za lijek se koristi  zreo plod i rijeđe vrhovi grančica u cvatu .

Koper je začin ali i lijek koji se vijekovima uspješno koristi protiv gasova, nadimanja i teškoća u organima za varenje.
Pomaže kod štucanja i liječi hemoroide,otklanja neugodan zadah.
Koristi se u obliku čajeva i tinkture gdje se koristi eterično ulje ove biljke.

MILODUH
Hyssopus officinalis

Drugi nazivi: hisop, izop, sipan, šipant,blagovanj, veljeduh, vusak, glagoran,  isop, osipant, vrišak, , crkvinjak, satrajka, sipant.

Miloduh je višegodišnja grmolika biljka busenastog oblika sa  do 70 cm visokim i uspravnim grančicama. Listovi gotovo da su goli, lancetasti, po rubovima cjeloviti, a na vrhu zaokruženi ili kratko šiljasti te nešto uvijeni. Na objema stranama listova nalaze se mnogobrojne žlijezde s uljem. Cvjetovi su  žive plave i ružičaste boje ili bijeli te gusto raspoređeni u duge prividne klasove.  Stabljike su u donjem delu odrvenjene.  Cvjeta od juna do setembra.

Sadrži flavonski heterozid diosmozid, saponozid marubiin,  holina, pektina, sluzi, fitosterola, tanina, šećera, raznih soli osobito kalijum-nitrata te 0,5-1% etarskog ulja.

Raste samoniklo u prirodi a može da se uzgaja i po vrtovima kao kulturna biljka.

Za lijek se u sabiru listovi i cvjetovi te cijela biljka za vreme cvjetanja.

Miloduh je od davnina poznat kao veoma korisna i ljekovita biljka.
Prije svega koristi se kod i plućnih bolesti, posebno kod hroničnog bronhijalnog katara,astme, noćnog znojenja izazvanog tuberkulozom pluća, zatim protiv grčeva u prsima.
Kao somahik kod prekomjerne sluzi u crijevima, kod slabosti probavnih organa, skrofuloze, vodene bolesti, žutice i dr.
Kao antiseptik ulazi u sastav kombinacija za liječenje kožnih oboljenja i održavanje i njegu kože .
Koristi se u obliku čaja,sirupa,ekstrakta i tinkture.

NANA ,METVICA
Mentha piperita
   

Drugi nazivi: crna nana, ljuta nana, metva, paprena metva, paprena nana.


 

Nana ili metvica je trajna zeljasta biljka, a raste kao divlja i pitoma. Metvice imaju uspravnu četvrtastu, granatu i dlakavu stabljiku s nasuprotnim i dlakavim, unakrsnim, jajasto-šiljastim, na krajevima nazubljenim  listovima. Odozdo je sjajno i tamnozelene boje, a s gornje strane svijetlozelene boje.

Divlja nana ili metvica  raste na vlažnim mjestima,uz potoke rijeke itd .

Za lijek se beru listovi i cijela biljka.

Nana se upotrijebljava kao prijatan, blag i neškodljiv lijek za umirivanje, protiv gasova, nadimanja i grčeva u trbuhu i materici, protiv teškog varenja.
Kao stomahik nana ulazi i u sastav čajeva za liječenje žuči.
Nanino ulje ima i slaba anestetička svojstva te prijatan miris koji osvježava zbog čega se upotrijebljava
i protiv gađenja i povračanja.
Nana se koristi i za umirenje živaca kod nervne rastrojenosti, kod glavobolje, zujanja u ušima, histerije i hipohondrije te kod groznice.
Nana pospješuje krvotok, liječi prehladu, promuklost i kašalj.
Destilacijom od nane se proizvodi eterično ulje koje ima višestruku upotrijebnu vrijednost u liečenju raznih bolesti.
Rastvor ulja u alkoholu koristi se spolja protiv bolova od neuralgije, reumatizma i nazeba. Mentol naime draži nerve u koži, lako isparava i zbog toga hladi.

OČAJNICA
Marrubium vulgare


Drugi nazivi: kediok,  jetrena trava, jetrenjača, gorčika, marulja, smrduša,tetrljan.


Očajnica, macina trava ili tetrljan trajna je biljka uspravne i dlakave stabljike visine do 40 cm koja raste iz vretenastog korjena. Listovi su srebrnobijelog odsjaja pokriveni gustim bijelim dlakama. Cvjetovi su bijeli i zbijeni u male gomilice bez peteljki u obliku klasa.

Za lijek se sabire cijela biljka za vrijeme cvjetanja.

Očajnica je jedna od prvorazrednih ljekovitih biljaka za liječenje plućnih bolesti,početnog stadijuma tuberkuloze, stanja nakon gripe i grozničavih stanja.
Uspješno se koristi u liječenju bolesti živaca, katara disajnih organa, kašlja, katara želuca, žutice i ženskih bolesti. Također se od davnina koristi za neplodnost kod žena i ova biljka može da pomogne ženama koje žele da postanu majke.
Oduvijek se koristila i za normalizovanje menstruacije i samog ciklusa, odnosno uravnoteženje hormona.
Biljka se koristi u obliku čaja,sama i u kombinaciji sa drugim ljekovitim biljem. 

MASLAČAK
 Taraxacum officinale


Maslačak je trajna zeljasta biljka koja raste kao korov svuda, a najviše po vlažnim livadama. Vlažna mjesta se ponekad žute od iscvjetalog maslačka.
Iz vertikalnog,  vrlo razvijenog, malo razgranatog korjena izbija rozeta od lišća polegla po zemlji.
Cvijetna drška je gola, šuplja, nerazgranata, valjkasta, visoka do 30 cm a na vrhu nosi zlatnožuti glavičasti cvijet složen od mnogobrojnih sitnih latica. Maslačak se razmnožava sjemenom koje vjetar nosi kao padobrane jer su sjemenke vrlo lake i imaju perjanicu. Svi dijelovi biljke su gorkog ukusa i imaju mnogo bijelog mliječnog soka koji obilato curi kad se biljka ozlijedi. Mliječni sok je najgorči, a u njemu ima najviše ljekovitih sastojaka.Maslačak nije otrovan.




Iako su svi dijelovi biljke ljekoviti upotrijebljavamo ih na različit način i u različite svrhe. Cijela biljka je bogata vitaminom C i mineralima a sadrži i taraksacin i taraksacerin a to su dvije gorke u vodi rastvorljive heterozidne supstance koje se nalaze najviše u mliječnom soku.
U korijenu ima još i enzima, holima, etaričnog ulja, smole, masnih kiselina, mnogo inulina i šećera. Biljka ima i fitosterola,  taraksasterol i beta-amirin.
U listu ima inozita, sluzi, šećera, smole taraksacina.



Cvjetove beremo u razdoblju cvjetanja od marta  do maja zavisno od područja.
Listove beremo prije nego maslačak pođe cvjetati a korijenje se vadi u rano proljeće ili kasno ljeto (ranu jesen).

Za lijek se upotrijebljavaju svi dijelovi, cvjetovi, listovi i korijen.

Korijen maslačka kao i sve druge gorke biljke povećava apetit i dobro djeluje na varenje i probavu,pročišćava krv i jača tijelo,čisti sluznicu disajnih puteva,vraća snagu kod iznemoglih osoba.
Osim toga koristan je kod kožnih bolesti, alergija, čireva, debljine, povišenog holesterola, slabokrvnosti i neredovitih menstruacija.
Maslačak je vrlo omiljen blag laksans  i diuretik.
Daje se u obliku čaja ili ekstrakta.

LJUTOVNICA
Verbena officinalis
   

Drugi nazivi: verbena, ljutovnica,željezarka

Ljutovnica je jednogodisnja, dvogodišnja ili višegodišnja zeljasta biljka. Stablo je uspravno, u gornjem dijelu jako razgranato. Listovi su perasto usječeni, krupno nazubljeni,sjedeci i sa rijetkim dlakama. Cvjetići su sitni, svijetloljubičasti, skupljeni u klasićima koji grade metlicu. Cvjeta od juna do avgusta.

Biljka sadrži glikozide, etarsko ulje, tanin, gorke materije, sluz.

Raste na zapuštenim livadama, po obodu šuma i na proplancima.

Za lijek se koristi  nadzemni dio biljke u cvatu .


Kao narodni lijek upotrijebljava se kod gripoznih stanja, bolesti gornjih disajnih puteva, visoke temperature, reumatskih neuralgija, bolesti nerava lica,  zubobolje itd.
Svježa biljka se koristi kod teško zarastajućih rana i čireva, ekcema, pjega na koži,ujeda insekata itd.
Ukoliko se liječenje  pravilno sprovodi, može uspješno djelovati protiv niza kožnih infekcija,crnog prišta,teških apscesa na potiljku i leđima,na znojnim žlijezdama ispod pazuha,na mliječnim žlijezdama i zastoja mlijeka kod žena,kod hroničnih gnojnih rana i smirivanja gnojnih žarišta raznih rana.

LIŠAJEVICA
Hieracium pilosella
   

Drugi nazivi: zlatnik, jandrašika, kosmatica, mišja ovčica, mišje uho, ovčija brada, proljetnica, runjavičina, slavak, trava od poljačine.


Lišajevica je trajna, mala, zeljasta, vrlo dlakava biljka visoka do 25 cm. Na zemlji je rozeta od duguljastih, obratno jajastih listova. Na vrhu stabljike je glavičasta cvast svijetložute boje. Cvjeta od maja do septembra.

Raste na suhom  zemljištu.

Za lijek se upotrijebljava cijela biljka sa korijenom .

Upotrijebljava se za liječenje lišaja, upale mokraćne bešike, izbacivanje pijeska i kamena iz bubrega i mokraćne bešike i kao sredstvo za pojačano mokrenje .

KORIJANDAR
Coriandrum sativum


Drugi nazivi: živica, kišnec, korijander, koriandol, korijandr, koriandula, korion, kornikovec, papric, paprica, cimavica .

Korijandar je jednogodišnja zeljasta biljka, visoka do 80 cm. Stabljika je gola i na vrhu razgranata. Donji listovi su krupni, okruglasti, na dugim drškama i vrlo izrezani a gornji su sitniji, perasto razdjeljeni i duguljasti. Cvasti su bijele, sastavljene od sitnih cvjetova. Plod je okruglast ,sastavljen od dva simetrična ploda. Cvjeta početkom ljeta .

Biljka se uzgaja a sije se u martu ili aprilu. Kosi se u ljeto pijre izlaska sunca, dok ima rose. Korijandar ne bira zemlju ali bolje uspijeva na krečnoj, sitnoj, propustljivoj, toploj  zemlji, na sunčanoj strani .

Čitava biljka je ljekovita. .

Etarsko ulje djeluje slično komoračevom, ali nešto slabije a izaziva neku vrstu opijenosti i dubok san.  Ulje služi i kao zamjena za lavandulino ulje.
Daje se naročito protiv lijenosti organa za varenje i za istjerivanje gasova,za izazivanje apetita isl.
Biljka se koristi i za mnoge druge bolesti u kombinacijama sa drugim ljekovitim biljem.
Kim sa korijanderom u jednakim dijelovima je dobra kombinacija kao i mješavina  od jednakih dijelova  anasona, mirođije, kima i korijandra .
Upotrijebljava se kao čaj poslije jela.

KOKOTAC
Melilotus officinalis
   

Drugi nazivi: velika djetelina, vodnika, ždralika, žućka, žuti kokotac, konjska djetelina, kumanika, nokata trava, nokatac, noktec, orlov nokat, pšeničica, svinduh.


Kokotac je dvogodišnja ili rijeđe jednogodišnja zeljasta biljka visoka i preko 2 m. Stabljika je večinom uspravna ili se izdiže i vrlo je razgranata. Ima listove slične djetelini,listići su izduženo eliptični a po obodu nazubljeni. Cvjetovi su sitni, žuti,  skupljeni u grozdastoj cvasti. Cvjeta od juna do septembra,nekih petnaestak dana prije cvjetanja bijelog kokotca (melilotus albus).
Zahvaljujući dugom i razgranatom korijenu dobro podnosi sušu. Razmnožava se sjemenom.

Raste u divljini na pjeskovitom zemljištu, pored puteva, rijeka, kanala, nasipa, željeznickih pruga i drugih napuštenih mjesta. Može da se uzgaja i koristi  kao stočna hrana a i kao medonosna i ljekovita biljka.  
Kokotac je aromatična biljka koja nema etarskog ulja za razliku od ostalih mirisnih biljaka koje imaju spoljni ili unutrašnji sekrecioni aparat s uljem .

Za lijek se sabiraju  vrhovi grančica biljke u cvatu.

Koristi se  kao lijek koji ublažuje bolove, tjera vodu, steže i sl.
Upotrijebljava se i kao lijek za oči,  protiv migrene, grčeva kod djece itd.
Kokotac se upotrijebljava  i spolja u obliku masti .

KIČICA
Erythrae centaurium
   

Drugi nazivi: ger, gorka kitica, gorko zelje, grozničavka, drago cvijeće, dupčić, zlatna žuč, jezernica, kinin, kitičica, mala sjemenčina, mali stozlatnik, svedrc, sunčeni cvit, crvena kičica.

Kičica je dvogodišnja, mala zeljasta biljka sa sitnim cvjetovima crvene boje. Stablo je čvrsto, gotovo četvrtasto, golo, šuplje, pri vrhu razgranato, visoko do 40 cm . Lišćeje sitno, rijko, naspramno, skoro sjedeće,duguljasto ,  po rubu cjelovito,sjajno.
Cvjetovi su složeni u račvastu cvast na vrhu stabla i imaju ljevkastu, petozubu krunicu ružičaste ili svijetlocrvene boje.  Cvjeta tokom cijelog ljeta.Ukusa je gorkog ali nije otrovna.

Raste svuda a najviše po vlažnim brdskim i planinskim livadama, mjestimično u velikim količinama.

 Kičicu treba brati dok je u cvatu i sušiti u hladu na prozračnom mjestu.

Za lijek se koristi cijela biljka.

Kičica je gorka i djeluje  slično lincuri.
Upotrijebljava se u obliku vodenog ekstrakta, praška, vina i tinkture. Ulazi u sastav gorkih čajeva za stomačne tegobe i oboljenja.
Odlično je sredstvo za otvaranje apetita, protiv smetnji u organima za varenje, protiv groznice, slabokrvnosti itd.

ĐURĐEVAK
Convallaria majalis


Drugi nazivi: đurđica, šmarnica, đurđevac.

Đurđevak ima  lijepe bijele mirisne cvjetiće, viseće i raspoređene u grozdovima. Svaki cvjetic sastoji se iz šest latica, tako da podsjeca na zvončić. Cvjeta u maju. Tamnozeleni kopljasti listovi, obično po dva-tri, obavijaju cvijetnu dršku . .
Brzo se širi i pokriva tlo zahvaljujući podzemnom stablu ,rizomu, kojim se razmnožava.
Ðurđevak ima debeo , člankovit, bjeličast, horizontalan korijen. Iz njega se razviju anajčeše 2 lista, koji su na dugoj peteljci  i cvjetna stabljika koja je kraća od listova.
Svi dijelovi biljke su ljutog i gorkog ukusa.  Plod je crvena boba. Sadrži do 6 plavih sjemenki.

Raste u sjenovitim bjelogoričnim šumama, posebno u hrastovim, u šikarama, na brdskim livadama, a uzgaja se i oko kuće.
 Đurđevak je na mnogim mjestima prorijeđen zbog prevelikog iskorištavanja. Ipak, zahvaljujuci brzom vegetativnom razmnožavanju rijetko dolazi do istrijebljenja. 

Sadrži otrovne glikozide i alkaloide.

Za lijek se koriste svi dijelovi  biljke, cvjetovi, lišće i korijen.
Biljku treba brzo sušiti i spremiti  jer je vazduh i vlaga te enzimi brzo kvare.


Ljekovito djelovanje se pokazuje u pojačanom izlučivanju mokraće i posebno kod srčanih bolesnika nervoznog stanja gdje reguliše rad srca, jača ga, ublažava grčeve i djeluje povoljno na krvne žile.
Za liječenje srčanih neuroza može da se kombinuje sa tinkturom valerijane.  Svježa biljka je ljekovitija i postojanija i jače djeluje.
U narodnoj medicini se još upotrijebljava u obliku tinkture (u rastvoru alkohola) kao umirujuće sredstvo za smanjivanje bolova ,kod upalnih procesa, za liječenje vodene bolesti a pomaže kod epilepsije te  moždanog udara – kapi.
Đurđevak se upotrijebljava  i za liječenje živaca, protiv glavobolje i kao  preventivno sredstvo kod zaraznih bolesti i epidemija.

Biljka je Otrovna i zato je treba oprezno upotrijebljavati.
Znakovi trovanja su jak proliv, povraćanje, opšta slabost i iznemoglost.
Kod trovanja đurđevkom kao protuotrov koristi se  u mlijeku kuhana hrastova kora.

DRAGOLJUB
Tropaeolum majus
   

Drugi nazivi: dragoljub divlji, kapućinka.



Jednogodišnja zeljasta biljka, oko 15 cm visoka, skoro okruglih listova, gusto protkanih žilama. Jarkih je narandžastožutih cvjetova išaranih prugama i svojstvenog mirisa.



Sadrži sumporni heterozid glikotropaeolozid zbog kojeg djeluje antibiotski,zatim sadrži  enzim mirozid, smolu, pektin, gumu, tanin, šećer i vitamin C.

Uzgaja se kao ukrasna biljka u cvjetnjacima a raste i u svijetlim bukovim šumama i gajevima.

Cvjeta u junu i julu a za lijek se upotrebljavaju  svježi listovi i cvijet a ponekad i zrelo sjeme.
Lišće i cvijet sabiru se za vreme cvatnje a sjeme kad sazri.

Iz lista dragoljuba dobija se sumporno eterično ulje  koje ima veliku antibakterijsku moć i koristi se u liječenju disajnih i mokraćnih organa.
Sumporno ulje u dragoljubu ljekovito je u slučaju emfizema, bronhitisa, pospješuje izbacivanje sluzi, koristi kod astme, pojačava izlučivanje mokraće, olakšava poteškoće bolesne žuči, jača polnu moć.  Porast kose pospješuje tinktura načinjena od ove biljke.
Ista tinktura služi i za spoljnju upotrebu kod nekih kožnih bolesti.

RANILIST
Veronica officinalis
   

Drugi nazivi: šumska maljava verenica, verunika, dupčac, evropski čaj, ljudska vernost, propinjača, stravna trava, trava od ušljame,Čestoslavica.


Ranilist je trajna zeljasta dlakava biljka, visoka tridesetak cm. Listovi su  jajasti, naspramni, sjedeći,dlakavi, pepeljastozeleni i po obodu nazubljeni. Cvjetovi su plavi, rijetko bijeli sa ružičastim žilicama i udruženi u grozdaste cvati. Cvjeta od maja do jula. Rizom puzi  i iz njega koso i djelimično poleglo izbija stablo.
Cvijet koji se koristi kao lijek ima latice koje opadaju i na najmanji dodir.

Ranilist sadrži tanina, nekoliko heterozida , saponozid, gorke materije, manitol, vosak, organske kiseline, eterično ulje i šećer.
 
Raste po vlažnim mjestima i šumama do 1.000 m nadmorske visine. Ukusa je gorkog i pomalo oporog.

Za lijek se upotrebljava  biljka u cvatu.

Ranilist ili čestoslavica potpomaže i olakšava varenje i rad crijeva, a spriječava  proliv.
Čaj od cvijeta jača memoriju i pomaže protiv vrtoglavice i djeluje umirujuće.
Ljekovito djelovanja se prostire i na reumatske bolesti a  vrlo efikasno liječi i pijesak u bešici, kao i žuticu. Svjež sok liječi ekcem, a tinktura djeluje protiv kostobolje. Djeluje kao preventiva protiv zakrečenja krvnih sudova i daje tijelu elastičnost
Ranilist ili čestoslavica je izvanredno sredstvo za čišćenje krvi te liječi kožne bolesti. Pomiješana sa svježim koprivinim vršcima u stanju je da izliječi čak i hronični ekcem. Djelotvorna je kod staračkog svraba i tu joj skoro nema premca.
Kad se pomiješa sa celerovim korijenom djeluje protiv nervnih slabosti i odlično je sredstvo protiv depresije.

MATICNJAK ili METVICA
Melissa officinalis

Drugi nazivi: čelina trava, čelinjak, limunka, maternjak, matičnik, melisa, pitoma metvica, pčelinja ljubica, pčelinja metvica, pčelinja trava, rojevnica.


Matičnjak je trajna biljka sa  jako razgranatom stabljikom visine do 60 cm. Listovi su nasuprotni sa dugačkom peteljkom, jajastog oblika, nazubljeni i slabo dlakavi. Cvjetovi su bijeli ili bijeložuti, a nalaze se u pršljenastim cvatovima u pazušcima gornjih listova. Matičnjak je veoma ugodnog mirisa nalik mirisu limuna pa je poznat i kao limun-trava.
Cvjeta od juna do septembra a razmnožava se sjemenom ali se bolji uspjeh postiže dijeljenjem busenova i rasađivanjem.


Raste  nedaleko od naselja, uz ograde i živice.
Može da se uzgaja u vrtovima  kao kulturna biljka


Za lijek se sabiru listovi prije nego što procvjeta, a cijela biljka s vršikama i listovirna za vrijeme cvjetanja. Suši se brzo i oprezno u hladu .  Najvažniji ljekoviti sastojak matičnjaka je vrlo lako isparljivo mirisno eterično ulje.

Matičnjak je izvanredno sredstvo za sva srčana oboljenja. Oživljava i jača srce a uz to čisti  krv. Matičnjak se preporučuje u liječenju histerije, hipohondrije, smetnji u menstruaciji, grčeva koji su povezani s menstruacijom,zatim, kod nadutosti, grčeva u crijevima, proliva, želučanih tegoba, povraćanja , hroničnog bronhijalnog katara, nekih oblika astme i svih depresivnih stanja.
Matičnjak je blag, dobar i veoma prijatan lijek protiv nadimanja u organima za varenje, protiv neuralgije, histerije, neurastenije, gađenja,  za jacanje organizma.
Sam list matičnjaka, a još češće pomiješan sa gorkim travama (kičicom, lincurom, gorkom djetelinom, hajdučicom, podubicom i dr.), uspješno se daje slabunjavim za pojačavanje apetita, dodatak kupkama protiv neuralgije i reumatizma.
Etarsko ulje od matičnjaka koje je izvanredno prijatnog mirisa posebno se preporučuje  trudnim ženama koje pate od povraćanja.
Čaj od maticnjaka neobično povoljno djeluje kod nesanice izazvane premorenošću ili živčanom bolešću. Od matičnjaka priprema se i špirit koji služi za masažu ili se pije razrijeđen s vodom pri čemu osvježava i otklanja tjelesni i duševni zamor.

MAŽURAN
Majorana hortensis

Drugi nazivi: babina duša, majoran, majuran, mirišljavak.


Mažuran je uglavnom jednogodišnja biljka u obliku maloga grma visine do 40 cm. Listovi su maleni, elipsasti, cjelovitog ruba, sivo baršunasti i s kratkorn peteljkom. Cvjetovi su bijeli ili blijedoružičasti a razvijaju se u pršljenastirn cvatovima.

Uzgaja se u vrtovima ali ne podnosi mraz. Miris joj je jako aromatičan i prepoznatljiv a ukus malo gorak.U veoma toplim krajevima biljka traje dvije ili nekoliko godina.

Za lijek se sabiru cvjetovi i cijela biljka za vrijeme cvjetanja.

Eterično ulje i mast od mažurana ublažuju glavobolju i koriste za bolesti živaca.
Ulje se još koristi  za masažu gihta (uloga), protiv reumatizma, ukočenih zglobova nakon duže bolesti, kod napornog pješačenja,kod otvrdnuća žlijezda ili kvržica na prsima.
Lagani čaj od mažurana izvanredno pomaže u liječenju crijevnih grčeva kod djece.
Jači čaj se koristi kod odraslih osoba za liječenje vodene bolesti u početnom stadiju, kod žutice, teškoća s jetrom, sluzi u prsima, nadutosti i pokvarenog želuca.

MALINA
Rubus idaeus


Drugi nazivi: himer, nimper, crvena jagoda, jagodnjak, črlena kupina.



Malina raste u obliku grma. Plod maline sastoji se od mnogo malih, zajedno sraslih koštunica koje čine jagodast plod i koji je sočan i vrlo ukusan.

 
Svježe maline zdrave su i vrlo hranjive kao i sušene.

Raste samoniklo po šumama i uzgaja u predjelima umjerene klime. 

Od malina se prave sokovi, sirupi, džemovi, kompot, vino. Sok maline - malinovac sadrži voćne kiseline, vitamine, minerale, pektin. U vrijeme sezone malina najbolje je piti svjež, neukuhan sok  a zimi kuhan.

U narodnoj medicini, pored sokova i sirupa koji se prave u ljekovite svrhe širokog spektra, ljekoviti su i čajevi od malinovog lišća, kao i suhih malina od kojih se prave ukusni i zdravi voćni čajevi.

Čajevi se koriste kod upale grla, prehlada, snižavanja temperature, za jačanje srca, kod hemoroida, lišajeva, osipa, kao oblozi kod upale očiju, za jačanje organizma itd.

MAJČINA DUŠICA
Thymus serpyllum

Drugi nazivi: babina duša, babja dušica, bakina dušica, bukovica, vrijeskovina, vrisak, divlji bosiljak, dušičina, dušićka, materina dušica, materka, tamjanika .


Majčina dušica je trajna, do 30 cm visoka grmasta biljka. Ima uske elipsaste sivozelene listiće sa kratkim peteljkama.Cvjetovi roza ili ružičaste boje stvaraju na vrhovima stabljike okrugle cvjetove jakog i ugodnog mirisa.

Raste na sunčanim mjestima.
 
Ljekoviti sastojci nalaze se isključivo u listu i cvijetu majčine dušice.  Treba pažljivo odsjecati samo gornju polovinu lisnatih grančica u cvatu i to makazama jer se čupanjem biljka uništava.



Koristi se prvenstveno za liječenje disajnih organa gdje liječi kašalj,bronhitis i teža oboljenja disajnih puteva i pluća.
Upotrijebljava se i u liječenju organa za varenje pa je često u sastavu čajeva koji se koriste za te bolesti.
Majčina dušica se uspješno koristi i protiv crijevnih parazita, naročito protiv dječjih glista.

LJUBIČICA POLJSKA
Viola tricolor

Drugi nazivi: dan i noć, zbornice, poljska ljubica, udovice od zbora,mačuhica.



Dan i noć je sitna jednogodišnja zeljasta biljka, visoka do 40 cm. Stabljika je uglasta, prosta ili razgranata. Listovi su širi nego duži, po obodu zupčasti.Donji su srcoliki, a gornji duguljasti.
Cvjetovi su pojedinačni na dugim peteljkama, trobojni (ljubičasti, žuti i bijeli). Cvjeta od proljeća do ljeta.

Raste po napuštenim planinskim njivama,po usjevima, suhim i kamenitim mjestima.
Kod nas raste mnogo podvrsta  ove vrlo rasprostranjene biljke.

Za lijek se upotrebljava samo divlja, poljska podvrsta, čiji su cvjetovi sitni do14 mm dugački, žuti, bijelo žučkasti sa jačim ili slabijim ljubičastim prijelivom.


Koristi se i izuzetno je cijenjena  kod liječenja raznih kožnih bolesti ,ekcema, svraba,krasta,vlažnih kožnih osipa,skrofuloznih oboljenja kože,bubuljica,gnojnih mjehurova,svrbeža itd.
Upotrijebljava se i za liječenje reumatizma, uloga, običnog i velikog kašlja, za jače izlučivanje mokraće i znoja,protiv zakrečenja krvnih sudova i drugih bolesti krvi.
Također se koristi i za liječenje oboljenja mokraćnih puteva, noćnog mokrenja,pijeska u bubrezima i mokraći i za druga oboljenja bubrega,bolesti živaca te iscrpljenosti i histerije i grčeva kod djece.
Od nadzemnog dijela biljke spremaju se čajevi ali se koristi i u drugim oblicima.

KADULJA
Salvia officinalis
   

Drugi nazivi: kuš, ljekovita slavulja, krstašica, žalfija.

Kadulja je višegodišnja polugrmovita biljka visine 30 do 60 cm. Ima jak korijen i drvenastu stabljiku. Donji dijelovi stabljike su drvenasti a gornji zeljasti. Stabljika je uspravna i četverouglasta. Listovi su uski, eliptični sitno naborani s dugačkom peteljkom  a na stabljici nasuprotno poredani.  Veliki tamnoljubičasti cvjetovi skupljeni su u cvatove poput klasova koji su sastavljeni od pršljenova.

Raste divlje, po kamenitim i neplodnim mjestima, a uzgaja se i u vrtovima.

Za lijek se prije cvjetanja sakupljaju listovi i mlade grančice.


Kadulja uspješno liječi promuklost, čisti krv i jača živce, grije želudac, otklanja vjetrove, pomaže kod svih vrsta prehlade, katara i influence.
Kadulja ili žalfija djeluje na čišćenje krvi i time oslobađa organizam uzročnika mnogih bolesti.
 Ima i protivupalno djejstvo tako da  se preporučuje kod svih upala, od upala ždrijela, preko unutrašnjih organa, do bešike i vaginalnih upala.
Kadulja  reguliše i znojenje, odnosno  dovodi ga na pravu mjeru.
Kada se znojite od slabosti poslije gripa ili upale pluća kadulja taj problem rješava za par dana. 
Liječi također i oboljele od reumatizma a ona je i antibiotik  širokog spektra.
Za period puberteta i menopauze ona je upravo biljka izbora, jer je nježan ali efikasan hormonalni regulator.
Izvrstan je lijek za čišćenje jetre, za bolesti bubrega i protiv noćnog znojenja.
Odlično liječi i čisti sve bolesti usne šupljine pa je skoro jedinstveno sredstvo za ispiranje  upaljenih desni uslijed pokvarenih zuba,za ispiranje rana poslije vađenja zuba itd.

LJUBIČICA MIRISNA
Viola odorata
  

Drugi nazivi: fijolica, ljubica mirisna, melekuša, poljska Ijubica, viola, vijolica.


Ljubičica je trajna  biljka s odebljalim i kratkim podankom iz kojega tjeraju nadzemne puzave vriježe. Javlja se u proljeće.
Osim vriježama, biljka se razmnožava i sjemenom. Listovi srcastog oblika imaju peteljku. Tamnoljubičasti mirisni cvjetovi, rijeđe bijeli, stoje pojedinačno na prilično dugačkirn stabljikama. Zreli sjemeni tobolac otvara se sa tri zaklopca iz kojih ispada malo i tamno sjerne.

Raste na čistinama, između grmlja, po sjenovitim mjestima uz rubove šurna.

Za lijek se sakupljaju listovi, cvjetovi i korijen. Svi dijelovi biljke suše se u hladu na prozračnom mjestu.

Ljubičica se koristi u liječenju astme, tuberkuloze,plućnog katara, glavobolje, nadimanja, gihta (uloga), zapaljenja grla, raznih osipa, ospica, šarlaha.
Zbog umirujućeg djelovanja Ijubičica se uspješno koristi u liječenju histerije, hipohondrije, neuroznog lupanja srca povezanog s osjećajem straha i teškim disanjern, kod nesanice, glavobolje i dr.,te ulazi u sastav svih mješavina za liječenje ovih bolesti.

LIPA
 Tilia cordata (grandifolia)


Lipa je bjelogorično drvo, guste krošnje, koje može narasti i do 25 metara.
Listovi izgledaju srcoliko, naprijed su špicasti i na rubu nazubljeni.
Njihova gornja strana je glatka dok donja ima roskasto crvenkaste dlačice.
Stabljike cvjetića su u osnovi srasle sa jednim žućkastim nosećim listom.
Cvjetići su žutozeleni a u cvatu ih je do 16. Cvjetaju od juna do jula i imaju karakterističan miris.
Plod je okrugao i ima jedno sjeme.

Cvjetići lipe imaju u sebi željezo, kalcij, soli mangana, flavonoide, prije svega kvercitrin, rutin, astragalin i njihove glukoside.
Pored toga ima u manjim količinama eterično ulje, prije svega linalool, geraniol i eugenol.


Cvijet se bere na početku cvatnje jer je bolje nego kad se potpuno rascvjeta.

Lipov cvijet opušta napete živce i pomaže da se dobro spava.Liječi malokrvnost, ublažuje bolove pri mokrenju.
Sluz iz lipe stvara zaštitni sloj preko sluznice u području grla i ždrijela i tako smiruje iritirano grlo, te dobro djeluje kod kašlja.
U kombinaciji sa drugim ljekovitim biljkama uspješno liječi i probleme sa bronhijama.
Lipa pojačava znojenje.
Zbog ovog djelovanja se koristi i kod temperature i prehlade.
Od lipova drveta se dobija aktivni ugalj, koji ima veliku adsorpcionu moć.
Primjenjuje se u liječenju bolesti želuca i crijeva koje su prouzrokovane infekcijom.
Tada treba piti što topliji čaj od lipe koji se  pije  tokom dana umjesto vode.

LANILIST
Linaria vulgaris

Drugi nazivi: bogorodičin lan, divlji lan, lanika, lanilist žuti .

Lanilist je trajna biljka sa stabljikom koja je uglavnom razgranata a visina joj doseže do 50 cm. Biljka je gola, jedino je dio stabljike na mjestima gdje se razvijaju cvjetovi prekriven dlakama. Listovi su nasuprotni i sjedeći, veoma uski i duguljasti. Na vrhovima stabljike razvijaju se cvjetovi u obliku grozda.  Boja im je žuta a na dnu žutocrvena do narandžasta. Plod je tobolac . Svježa biljka miriše neugodno a kad je osušena bez mirisa je.

Lanilist se kao korov pojavljuje po pašnjacima, uz poljske međe a naročito uz rubove puteva i na željezničkim nasipima .

Za lijek se sabire biljka u cvatu .

Čaj od lanilista preporučuje se kod liječenja žutice i vodene bolesti jer otvara začepljenu jetru, snažno tjera mokraću, pospješuje stolicu i time izlučivanje otrova iz tijela.
Lanilist se koristi za pripremanje masti koja povoljno djeluje na stišavanje bolova kod hemoroida koji svrbe i bole. Oblozi pripremljeni od lanilista dobri su i kod liječenja upale očiju.

LOPOČ
Nymphaea alba


Drugi nazivi: lokvanj


Lopoč ili lokvanj je višegodišnja zeljasta biljka koja se nalazi u barama i jezerima. Njeni veliki  srcasti i kožasti listovi plivaju po površini vode. Na glatkom dršku nalaze se bijeli, poput ukrasa lijepi cvjetovi. Korijen mu je zavučen u mulj.

Za lijek se sakupljaju korijen, listovi i cvjetovi.

Čaj od cvjetova lopoča koristi se kao lijek protiv nervoze i nesanice.
I ostali dijelovi biljke s obzirom na tanin, koriste se u liječenju  proliva.

CRVENI LUK
Allium cepa

Drugi nazivi: crvenac, glavata ljutika, kapula,crni luk.


Crveni luk trajna je zelen koja sadrži vrijedne ljekovite materije te se sa pravom ubraja u ljekovito bilje. Podzemna gomoIjasta stabljika sastoji se od sočnih ljuskavih listova iz čijeg središta izlazi šuplji nadzemni dio stabljike tamnozelene boje. Listovi su valjkasti. Zelenkastobijeli cvjetovi nalaze se na vrhu stabljike u obliku kuglastog cvata.
 Za jelo se koristi preko cijele godine,mladi luk u proljeće, nedozrela glavica u toku ljeta i zrela  preko zime.
Pogrešno je odbacivati nadzemni dio mladog luka, jer on nije ništa manje vrijedan od glavice. Što se hranljivosti tiče, u crnom luku ima najviše ugljenih hidrata i zanemarivo malo bjelančevina i masti. Osušene, zrele glavice, znatno su bogatije kalorijama.
Ipak osnovu biološke vrijednosti luka čine svakako minerali i vitamini. Pored znatnog prisustva mineralnih soli, naročito kalijuma i sumpora, i raznih oligoelemenata, crni luk je bogat vitaminima B1, B2, C, E, K,P a ima i karotina (provitamin A), glikozida, eteričnih ulja, biljnih hormona sličnih insulinu, bakterostatike i baktericidne fitoncide.


Crveni luk ubraja se među najstarije ljekovite biljke.
Nadražuje kožu, pobuđuje prokrvljenost sluznice i izlučivanje sluznih žljezda te najbrže obustavlja sve procese gnjiljenja i vrenja.
Crveni luk jača srce, čisti krv, pojačava apetit, pospješuje izlučivanje mokraće, jača živce, pospješuje varenje, odstranjuje plinove, gliste, rastvara sluz i djeluje protiv grčeva.
Također u nekim receptima odlično liječi bronhitis,kašalj pa i astmu.
Zdrobljen crveni luk,njegov sok, kao i pečeni crveni luk ima višestruku upotrebu u liječenju izvana, na primjer, kod uboja, lišajeva, čireva i sl.

LIMUN
Citrus medica

Limun je zimzeleno drvo visine do 10 metara. Listovi su duguljasti i kožasti. Cvjetovi su obično pojedinačni,  bijele su boje, s vanjske strane ružičaste. Cvjetovi lako opadaju. Plod je do veličine šake, mesnat i sočan i jako kiselog ukusa. Meso ploda dijeli se na 8 do 12 kriški sa puno sjemenki.

Limun je suptropska biljka osjetljiva na niske temperature.

Za lijek se upotrebljava plod i rijeđe kora.

Limun izvanredno djeluje na srce i bubrege, zatim  protiv gihta (uloga) i reumatizma, neuroza, skorbuta, hemoroida i sl.
Sadrži dosta C vitamina te se u nerodu koristi i kao sredstvo koje preventivno djeluje i liječi prehlade,grip itd

LINCURA
Gentiana lutea


Drugi nazivi: gencijana košutnik, lecijan, licijan, ravan, ravet,srčanik.

Lincura ili srčanik trajna je biljka s korijenom koji može biti i do 50 godina starosti. Korijen je jako dugačak, debeo i razgranjen, izvana je smeđe do tamnosmeđe  a iznutra žute boje.
Stabljika je okrugla, iznutra šuplja, a u gornjem dijelu žljebasta, visine  do 120 cm.
Cvjetovi su raspoređeni u pršljenove a nalaze se u pazuhu listova na gornjem dijelu stabljike. Boja im je svijetložuta.

Lincura ili srčanik veoma često raste u velikim skupinama na vapnenačkorn zemljištu na planinama, pustim mjestima, među grmljem te na planinskim pašnjacima i livadama.

Za lijek se u jesen ili rano proljeće sabire korijen od starijih biljaka. Svježi korijen ima neugodan miris, dok je miris osušenog korijena aromatičan. Valja ga brzo osušiti  a to se postiže ako se razreže po dužini.


Podanak lincure je bogat gorkim materijama pa se koristi za liječenje bolesti probavnih organa kao što su pomanjkanje apetita, slabo varenje želuca, smanjeno izlučivanje želučanih sokova, smetnje pri pražnjenju želuca, želučani grčevi, nadimanje i grčevi u crijevima. Lincura pospješuje izlučivanje žuči, a korisna je i kod slabokrvnosti jer potiče stvaranje crvenih i bijelih krvnih stanica.
Najčešće se parče korijena lincure do 5cm stavlja u flašu rakije i to je dobar lijek za krvotok.
Lincuru ne smiju koristiti trudnice, osobe s povišenim krvnim pritiskom , osobe s povećanom sekrecijom želučane kiseline i osobe sa sklonošću krvarenjima ( nos ili unutarnji organi ). Ako se čaj popije poslije jela može otežati probavu hrane.

LAVANDA
Lavandula officinalis
   

Drugi nazivi: despik, lavanda, lavandl, levanda, mirisni despik ,lavandula.


Lavanda je polugrmovita biljka koja raste na suhim i toplim obroncima i izraste do 60 cm visine. Ona se i uzgaja kao ukrasno bilje u vrtovirna i parkovima. Pri dnu je granasta. Grane su četverouglaste i nadignute. Listovi su nalik ruzmarinu. Sivo-zelene su boje sa žlijezdama na naličju, unazad malo povijeni. Cvjetovi čine modre pršljenaste klasove. Lavandula ima jak aromatičan miris, ukus gorak i ljut.




Cvjeta u julu i avgustu, a za ljekovite potrebe beru se listovi i cvjetovi prije nego sto se otvore. Osušeni cvjetovi jakog su mirisa i malo gorkog ukusa.



Lavanda blagotvorno djeluje na želudac i matericu, smanjuje nadimanje, pospješuje izlučivanje mokraće,menstruaciju, a povoljno djeluje i na porođaj.
Preporučuje se u liječenju bolesti živaca, protiv neuroznog lupanja srca, grčeva u crijevima, migrene, neurastenije, histerije i sklonosti napadima nesvjestice.
Lavandom se liječe i akne, masna koža, dermatitis, cistitis, psorijaza, ekcemi, atletsko stopalo, alergije, astma, bronhitis, zapaljenje grla, infekcije usne duplje, kašalj, upala sinusa, konjuktivitis, migrena, glavobolja, modrice, opekotine, posjekotine, uznemirenost, depresija, stres, hipertenzija, dismenoreja, bol u uhu te neprijatan zadah.
Lavanda u vidu obloga odlično liječi opekotine i rane jer ima snažno antiseptičko djejstvo. Ulje lavande je idealna prva pomoć jer podstiče regeneraciju tkiva .
Cvijet lavande najčešće se koristi za pripremu čajeva, biljnih kapi, eteričnog ulja, kupki ili inhalacija.
Mnoge od ovih bolesti lavanda uspješnije liječi u kombinaciji sa drugim ljekovitim biljkama.
Poput drugog ljekovitog bilja i lavanda postiže bolje dejstvo kada se pomiješa sa kamilicom, ruzmarinom ili žalfijom jer navedene biljke pojačavaju njezino delovanje..

LAZARKINJA
Asperula odorata

Drugi nazivi: divlji broć, jari broć, lazarkinja mirisna, lazina trava, marinka, prvenac.


Lazarkinja je trajnica s četverouglastom stabljikom visine do 50 cm. Ima puzavi crveno-smeđi podanak. Na donjem dijelu stabljike nalaze se šesteročlani a na gornjem dijelu osmeročlani lisnati pršljenovi. Pojedinačni listovi u pršljenu bez peteljke duguljastog su  oblika, a po rubu izrasli sitnim čekinjama. Na vršku stabljike razvijaju se  mali,grupisani mirisni bijeli cvjetovi. Cvijet je nalik lijevku. Plodovi su mali oraščići poput čička.

Raste po bjelogoričnim sjenovitirn šumama.

Za lijek se uglavnom upotrijebljavaju listovi koji  se skupljaju prije cvjetanja ali  i sami cvjetovi biljke.

Lazarkinja sadrži kumarin koji bistri mokraću i djeluje antiseptično.
Čaj od lazarkinje pospješuje mokrenje, umiruje bolove u trbuhu, reguliše nepravilan rad srca, djeluje na nesanicu,  na čišćenje krvi i pospejšuje lagano izlučivanje znoja.
Isto tako, preporučuje se kod zastoja normalnog rada jetre kod žutice i prirodne sklonosti stvaranju pijeska te kod mokraćnih kamenaca.
Lazarkinja je korisna kao sredstvo za umirenje bolova kod migrene i neuralgije, a veoma umirujuće djeluje kod uznemirenosti i histerije.

LIJESKA
Corylus avellana   


drugi nazivi:ljeska, leska, lješnjak,  lješnik.



Lijeska je listopadni grm, širokih tamnozelenih listova, bogato razgranat, koji voli sunčane i otvorene brežuljkaste predjele. Nekada se može razviti kao manje stablo. Korijen se široko grana i ne ide duboko u zemlju.


Za lijek se koriste list,kora i plod.
Lijeskov list sadrži tanin, vitamin C, etarsko ulje i smole.
Kora sa debljih grana sadrži  katehinski tanin, flavonski heterozid, smole, etarsko ulje, gume, lepitin, sluzi, galne i egalne kiseline, masti, pektin i gorke materije.
Plod sadrži etarska i masna ulja, tanin, smole, gumu, bjelančevine i masti.

List se bere u aprilu, maju, junu i julu.
Kora se skida sa debelih grana  u martu, aprilu, oktobru, novembru i decembru, plod u julu, avgustu, septembru i oktobru.

Biljno ulje lijeske je ulje izbora kod svih  mješavina kod kojih je bitno brzo prodiranje eteričnih ulja u organizam. Bilo da se radi o recepturi koja djeluje na gljivice na stopalima, ili o mješavini protiv bolova, ovo ulje omogućava brzi učinak.
U trenucima izrazitog stresa, straha, ljutnje ili uznemirenosti, nanesite par kapi mješavine na zapešće, vrat i solarni pleksus. Da poboljšate učinak, duboko udišite mješavinu koju ste nanijeli na kožu.
Biljno ulje lijeske je preporučljivo koristiti iz dva razloga: vrlo brzo se upija u kožu te na taj način omogućava eteričnim uljima da što prije prodru u organizam i započnu sa svojim ciljanim djelovanjem i zato što  učvrščuje kapilare, potiče regeneraciju stanica,  pospješuje cirkulaciju.
Ulje se  prvenstveno preporučuje u dermalnom korištenju zbog svog izuzetnog djelovanja na kožu.
Vrlo se brzo upija i ne ostavlja masan trag na koži, djeluje adstringentno i potiče cirkulaciju u koži. Iz tog razloga ulje ove biljke je pravi izbor kod njege masne i mješovite kože.
Primjenjuje se i kod strija, ožiljaka i celulita.
Lijeska se koristi i kod raznih infekcija.
Ako se radi o snažnijim infekcijama, mogu se dodati i fenolna ulja (timijan timol, primorski vrisak), ali uz veliki oprez zbog njihovog snažnog djelovanja (maksimalno 2 kapi na 30ml mješavine).

LAN
Linum usitatissimum

Drugi nazivi: glavičica, kučina, len, pitomi lan, pravi lan.



Lan je jednogodišnja biljka s uspravnom glatkom stabljikom visine do 70 cm. Uski i lancetasti listovi naizmjenično su gusto smješteni na stabljici. Cvjetovi su plavi, ponekad i bijeli s prašnicima i tučkom nebo plave boje. Sjeme je spljošteno, glatko i duguljasto, svijetlosmeđe boje. Uronjeno u vodu obavija se sluzavim slojem. Sjeme je bez mirisa a ukus mu je sluzav.

Lan je kulturna biljka. Nema posebnih zahtjeva u pogledu kvaliteta zemljišta ali je uzgoj prilično osjetljiv s obzirom na vlagu.

Za lijek se sabire zrelo sjeme.

Laneno sjeme koristi se kao sredstvo za čišćenje, spriječava upale i ublažava grčeve. Oblozi od lanenog sjemena preporučuju se kod grčeva, zbog žučnih kamenaca te drugih bolesti jetre i žuči.

KUPINA
Rubus fruticosus

Kupina je grm s vodoravno položenim korijenom. Korijenje tjera  do 3 metra dugačke grane što djelimično puze po zemlji a djelimično se penju po drugim granama. Biljka ima mnoštvo vitkih dugačkih, povijenih i bodljikavih grana. Dlanasto sastavIjeno lišće s nazubljenim rubovima sastavljeno je od 3 do 5 lisaka. Cvjeta  cvjetićima bijele ili blijedoružičaste boje koji su nalik ružicama.  Plod je sjajna, crna sočna boba.

Raste veoma često u velikim skupinama na šumskim čistinama i krčevinama, među grmljem te uz rubove polja na neplodnom zemljištu.

Za lijek se u proljeće i jesen sakuplja korijen, mladi listovi i izdanci u proljeće, cvjetovi za vrijeme cvatnje te plodovi kad su zeleni ili zreli.

Listovi kupine djeluju stežući te su dobro i bezazleno sredstvo protiv proliva i krvavog proliva
Preporučuje se duže vrijeme uzimati čaj od kupinovih listova kod krvarenja želuca, upale crijeva i hroničnog nadražaja slijepog crijeva.
Čaj od kupinovih listova čisti krv pri čemu smanjuje ili liječi kožne osipe, lišajeve i druge nečistoće.
Isto tako kupina se koristi i u liječenju anemije.
Čaj od osušenog i usitnjenog korijena kupine koristi se u liječenju vodene bolesti.
Plodovi kupine djeluju umirujuće kod neuroze i nesanice.

KOPITNJAK
Asarurn europaeum


Drugi nazivi: gorski kopitac, gorski kopitnjak, konjsko kopito, kopito


Kopitnjak je otrovna biljka. Trajnica čiji podanak puže neposredno ispod površine tla. Kopitnjak je niskog rasta svega 5 do 10 cm visine. Iz svakog pupa uzdignute stabljike izrastu po dva uspravna lista s dugačkom peteljkom. Kruti su i sjajni, tamnozelene boje. Cvjetovi su neugledni, izvana zeleno - smeđi, a iznutra crvenkasto crne boje. Nalik su malom lješniku.

Često se nalazi u velikom mnoštvu, posebno na krečnjačkom tlu,najčešće u mješovitim listopadnim šumama i rijeđe u živicama i ogradama .

Za ljek se koriste listovi i sjeme.

Odlično je sredstvo za liječenje astme, kašlja i bronhtisa a koristi se i kod  žutice i oboljenja bubrega. Izuzetno oprezno treba uzimati i dozirati jer može doći do trovanja pošto se radi o otrovnoj biljci.
Ipak ako se to čini umjereno, kopitnjak je izuzetno sredstvo za liječenje spomenutih oboljenja.

KANTARIJA MUŠKA
Centaurium umbellatum

Drugi nazivi: gorka kitica, litica, tavžentroža, trava od groznice, zlatna kitica,kičica prava.


Kantarija muška ili kičica prava, jednogodišnja je ili dvogodišnja zeljasta biljka. Stabljika joj je četverouglasta i razgranata, visine  do 30 cm. Donji listovi se nalaze u rozeti a listovi na stabljici su nasuprotni i sjedeći, duguljasto-jajastog oblika. Cvjetovi su obično sa 5 latica  boje ružičaste ili ružičasto crvene.

Raste na zapuštenom, neplodnom zemljištu,na poljima i uz puteve.

Za lijek se u vrijeme cvjetanja sakupljaju  cvjetovi i listovi.

Čaj od kantarije muške ili kičice prave jača želučane sokove, otklanja bolove u želucu, sluz iz želuca i crijeva, liječi jetru i bubrege, žgaravicu, umiruje glavobolju, popravlja apetit i neuredno varenje.

KUKURUZ
Zea mays 


Kukuruz je jednogodišnja biljka visine 1,5 do 2,5 metara. Stabljika je snažna sa širokirn linearnim listovima. Muški i ženski cvjetovi odvojeni su na stabljici. Muški su cvjetovi smješteni u obliku metlice na vrhu stabljike, dok se ženski cvjetovi nalaze u pazuhu donjih listova i izbijaju između lista i stabljike. Za vrijeme cvatnje iz lisnih omotača izbijaju nitasti ženski cvjetovi  u parovima,koji se nazivaju  kukuruznom svilom.


Za lijek se upotrijebljava kukuruzna svila a sabire se, u pravilu  prije oprašivanja. Svilu treba brzo sušiti  u hladu .

Kukuruzna svila izvanredno je sredstvo za izlučivanje mokraće i veoma dobro i neškodljivo sredstvo za mršavIjenje. Ukoliko svila nije potpuno osušena, srnanjuje izlučivanje mokraće, a pospješuje čišćenje. Koristi se, zatim, u liječenju vodene bolesti i bolesti mokraćnih kanala sklonih stvaranju kamenaca. Dobri se uspjesi postižu kod upale mokraćnog mjehura, srčanih bolesti s edemima te kod gihta i reumatizma. U kombinaciji sa drugim ljekovitim biljem odlična je  za liječenje bubrežnih bolesti i noćnog mokrenja.

Ljekovito bilje - Bagrem    

Robinia pseudoacacia

Drugi nazivi: akacija,agacija,bijeli bagrem,gospodinov trn.

Stablo bagrema dostiže visinu od oko 20 m.  Cvjeta u maju bijelim grozdastim cvjetovima ugodnog mirisa.Cvjetovi izlučuju dosta nektara,svježi su jestivi i slatkog su ukusa.

Plod bagrema je mahuna bubrežastog oblika dužine oko 10 cm.

U svježim mahunama i cvjetovima ima dosta bjelančevina,ugljikohidrata i masnoća.

Za lijek se ubiru cvjetovi prije samog otvaranja,mahune i mladi listovi.

U narodnoj medicini koriste se osušeni cvjetovi u obliku čaja protiv prehlade i kašlja te listovi koji pospješuju lučenje žuči.

KRUŠINA
Rhamnus frangula
   

Drugi nazivi: gašljika, krkavina, pasdrijenovina, pasja lijeska, pasjakovina, pasje grožde, psikovina, truslikovina, tršlika .


Krušina je drvolika biljka, visoka do 6 m. Kod nas je dosta ima po vlažnim šumama, pored rijeka i potoka. Cvjetovi su sitni, neugledni i bijelo-zelenkasti. Cvjeta u maju i junu. Plodovi su okrugli, oko 7 mm u priječniku, najprije zeleni, pa crveni i najzad crni. Kora je glatka i sjajna, crnkasta ili sivo-crna i karakteristično ukrašena mnogobrojnim vodoravnim svijetlim, bjeličastim lenticelama.

Krušina se množi najbrže i najjednostavnije vegetativnim putem: mladicama, mladim grančicama, slično zovi, vrbi i jablanu gdje zahtijeva uvijak vlažno tlo. Riječna ostrva su najbolja mjesta za razmnožavanje  krušine.

Kora krušine se skida s mladih stabala i debljih grana krajem zime i početkom proljeća prije nego što krušina .Odmah se suše  "trake"ili "vrpce" isječene od njene kore.

 Krušina ili krkavina se daje u obliku tečnog ili suhog ekstrakta ili dekokta (5 do 25 g na pola litra vode) kao pouzdan laksans, naročito protiv hroničnog zatvora.
Koristi se i u obliku čajeva za bol u predijelu srca usljed nagomilavanja vazduha u želucu ili crijevima, kolike u žučanoj kesici, izostale menstruacije i protiv hroničnog zatvora.

KIM
Carum carvi

Drugi nazivi: divlji kumin, kumin, kom, komin, kimin, kumin pitomi, pitomi kim, poljski kim

Kirn je dvogodišnja biljka s uglastom i razgranatorn stabljikorn. Listovi su dvostruko perasti. Korijen kima je bijele boje, a oblik mu je poput mrkve. Cvjetovi su bijele boje. Plod je duguljast i rebrast. Ima pet uzdužnih rebara u čijim su udubljenjima smješteni uljni kanali. Miris sjemena jako je aromatičan. Ukus je aromatičan, ugodan i grije. Korijen ima ista, ali nešto blaže izražena svojstva mirisa i ukusa.

Raste kao samonikla biljka na livadama.
S obzirorn na veliku potražnju uzgaja se u vrtovima i na oranicama.

Za lijek se koriste sjeme i korijen.
U jesen,u vreme sazrijevanja sabire se sjeme, a u proljeće  korijen.

Kim ima lagano podražajna svojstva, zagrijava, jača želudac, pospješuje probavu i izlučivanje mokraće. Kim se posebno preporučuje ženama jer pospješuje menstruaciju i smiruje grčeve materice, olakšava porođajne bolove  te pospješuje izlučivanje mlijeka za vrijeme dojenja.

KONOPLJA
Cannabis sativa   

Drugi nazivi: konopljika .

Konoplja je jednogodišnja zeljasta biljka. Ima uspravnu stabljiku i  razdjeljene listove. Stabljika dostiže visinu do 2 metra. Konoplja je dvodomna biljka. Ženske jedinke su veće i nose brojne neugledne cvjetove u skupinama poput klasova. Muške jedinke su manje i tvore cvatove u obliku metlice. Plodovi su sitni, jednosjemeni orašcici.

Za lek se koriste listovi i sjeme.

Koristi se u liječenju žutice i drugih bolesti jetre,
teškog zatvora i hroničnog reumatizma..

KONJOGRIZ ,CIKORIJA
Cichorium intybus
   

Drugi nazivi: vodopija, višnjev regrad, vodoplav, golica, gologuza, želtenica, žučanica, jandrešica, kažiput, konjska trava, modrica,  plavulja, podrožnik,  sunčevo cvijeće, cigura, cilkorija, cikora, šurlin.


Vodopija, konjogriz ili cikorija je višegodišnja zeljasta biljka, visoka 1,5 m. Ima trajni, valjkasti i vretenasti korijen izvana žučkasto-bijele boje, a iznutra bijele boje. Stabljika je uspravna, kruta, uglasta, u gornjem dijelu razgranata. Stabljika i listovi su pokriveni kratkim dlakama. Listovi su duguljasti  lancetasti, suženi u dršku, duboko režnjevito testerasto usječeni. Cijela biljka, pogotovo mlada ima mliječnog soka.Listovi  grubo nazubljeni i podsjecaju na maslačak. U pazuhu listova ili na vrhu grana razvijaju se pojedinačno po cijeloj biljci cvijetne glavice svijetloplave boje.  Cvjeta obilno tokom cijelog ljeta. Raste svuda kao korov, najviše pored staza i puteva, po pašnjacima i livadama, po obodima šuma i drugdje a posebno na sušnim mjestima.

Za lijek se koristi korijen i rjeđe nadzemni dio biljke u cvatu.
Korijen se kopa u jesen kad je najdeblji i ima najviše ljekovitih sastojaka i inulina.


Koristi se za liječenje organa za varenje, prije svega za pojačavanje apetita, za jačanje želuca, bolje varenje hrane, za obilnije lučenje mokraće i žuči itd.
Upotrijebljava se  za liječenje žutice i anemije i pomaže u oboljenjima bubrega i slezene.
Osobe oboljele od šećerne bolesti mogu koristiti ovu biljku  kao dijetalnu hranu.

KOMORAČ
Foeniculum officinale
(foeniculum vulgare)

Drugi nazivi: divlja mirođjija, janež kopar, morač, slatki janež, slatki januš, slatki kopar, slatki morač, koromač


Komorač ili kopar je dvogodišnja biljka šuplje i razgranate stabljike visine do 2 metra. Listovi su plavkasto-zeleni, višestruko perasto razdijeljeni a listići igličasti i tanki kao konac. Plodovi su duguljasti, rebrasti i rnalo spljošteni. Plod ima dvije sjemenke. Komorač ima mesnat korijen.  Cvjetovi su udruženi u guste i velike štitove na vrhu stabla i ogranaka i žute su boje.
Biljka je jakog i prijatnog mirisa . Ukusa je slatkog i vrlo aromatičnog pa ga nazivaju slatka mirođija.

Za lijek se sabire korjen, cijela biljka u ljeto, a sjeme kad sazri.

Komorač se koristi u liječenju kašlja, bolova u prsima, grčeva, vjetrova, loše probave, prehlade, a osobito se preporučuje za liječenje gripe. Koristan je za liječenje bolesti bubrega, želuca,cijreva ,za lijecenje organa za varenje i disanje, za jačanje apetita.
Gotovo svi čajevi i slični lijekovi koji se upotrijebljavaju protiv nadimanja i drugih tegoba, nastalih od nagomilanih gasova u organima za varenje, sadrže kao glavni i obavezni sastojak komorač.
Isto tako, i lijekovi koji treba da olakšaju iskašljavanje, uvijek sadrže manje ili više komorača ili kopra.

KOPRIVA
Urtica dioica 


Drugi nazivi: kopriva, obična kopriva, pasja kupina, pitoma kopriva, velika kopriva, žara.




Kopriva je dvodomna biljka s velikim korijenom čija je stabljika uspravna i doseže visinu do 1,5m. Listovi su nasuprotni, srcasti, zašiljeni i nalaze se na kratkim peteljkama. Listovi i peteljke pokriveni su žarnicama koje su na vrhu kukaste a pri dnu debele. Na dodir se vrlo lako lome, pri čemu izlijevaju oštar sok na kožu koji žari. Cvjetne grančice nose ili muške ili ženske, vrlo neugledne i zelene cvjetove. Oni se oplođuju putem vjetra. Plod je malen, jednosjemeni oraščić.

Izuzetno je bogata bjelančevinama, ugljenim hidratima, mastima, kalcijem, fosforom, vitaminima C, A, B2 i K, karotinom i pantotenskom kiselinom.
Pored svoje vitaminske i prehrambene vrijednosti, kopriva ili žara se smatra izuzetno zdravim, korisnim i pristupačnim povrćem i, naravno, lijekom.


Kopriva najčešće raste uz puteve, ograde i na zapuštenim mjestima kao korov.

Za lijek se koriste svi dijelovi biljke.
Korijen se sakuplja  u jesen. U proljeće se sakupljaju listovi i vršike, a cijela biljka, tj. stabljika tokom cijele godine. Sjeme se sakuplja u avgustu.


Kao ljekovita trava  vrlo je uspješna za čišćenje krvi, protiv opadanja kose, reumatizma, groznice, prekomjernog mokrenja, tuberkoloze pluća, bronhitisa, oboljenja zglobova, kamena u bubregu, pri zarastanju rana, protiv zračenja, slabokrvnosti, čira na želucu, nesanice i nervoze.

DIVLJI KESTEN
Aesculus hyppocastanum




Divlji kesten  je listopadno stablo guste okruglaste krošnje, visoko do 30 metara. Listovi su  kratko ušiljeni, dugi i više od 20 cm,dlanasto sastavljeni. Cvjetovi su bijeli sa žutom ili crvenom mrljom, obostrano simetrični i udruženi u velike uspravne grozdaste cvatove. Plodovi su veliki, okrugli, zelenkasti i bodljikavi .

U tradicionalnoj medicini koriste se skoro svi dijelovi biljke, uključujući koru, list i plod.

Divlji kesten uz skrob sadrži lipide, heterozide flavonola i do 10 posto saponozida (escin). Escin je zapravo smjesa nekoliko različitih saponozida, a sam plod sadrži sterole poput stigmsterola i beta-sitosterola. Omotač ploda sadrži tanine i proantocijanodole, a kora drveta sadrži veći udio kumarina (eskulozid) i tanine.

Koristi se za liječenje hronične venske insuficijencije, tegoba s proširenim venama te subjektivnih simptoma teških i otečenih nogu
Pored toga, divlji kesten se koristi  kod tegoba poput hemoroida,  kod bolnih menstruacija te povećanja prostate.

SMREKA
Juniperus communis
   

Drugi nazivi: barovica, borovac, brika, brinje, klekovina, obična borovica, smrek, kleka, smrekovina, smreč, smrika, smrica, smrkva, šmrca, fenja, crna smrekinja, crna smrekva, smrekva .

 
Smreka je zimzelen   visine  do 7 m, s vrlo uskim, zašiljenim, bodljikavim listićima ili iglicama, vrlo otporan, gusto i nepravilno razgranat dvodoman grm. Zreli plodovi su okrugli i crno-ljubičasti, imaju smolast i aromatičan miris i gorkosladak ukus.


Smreka ili kleka uspijeva na kamenitim i kraškim terenima od primorskih do planinskih i brdskih područja. Kod nas se najviše nalazi po brdskim i planinskim suhim krčevinama, pašnjacima, zapuštenim i neobradenim zemljištima .

Čitava biljka je ljekovita, ali se najčesće koriste plodovi.
Ljekoviti su samo potpuno zreli plodovi, dvogodišnji, dok jednogodišnji, zeleni, nisu ljekoviti, te ih ne treba koristiti.
Beru se od kraja ljeta do početka zime, a suše na prozračnom mjestu.
Iglice i mlade grane beru se od aprila do kraja juna, usitne i suše na isti način kao i plodovi .

Koristi se protiv zastoja mokraće, za denzifekciju mokraćnih puteva, poboljšanje varenja, iskašljavanje, protiv bolesti želuca i bubrega ali i za liječenje mnogih drugih bolesti,za spoljnu i unutrašnju upotrebu...
Kao diuretik, protiv nazeba, kašlja, vodene bolesti, gonoreje, astme, za stomak, znojenje i sl., a spolja u obliku špiritusa  ili u jakoj rakiji za obloge i trljanje protiv nazeba, reumatizma i sličnih bolesti. Aromatična rakija klekovača je nadaleko poznata. Upotrebljavaju je  i kao dezinfekciono sredstvo.
U malim dozama etarsko ulje smreke, pored ostalog olakšava iskašljavanje, služi za kađenje, inhalaciju prilikom oboljenja organa za disanje.
Smreka ima baktericidno dejstvo, te se koristi u liječenju infektivnih bolesti pluća. Reguliše rad bubrega i pospješuje izmokravanje. Etersko ulje prodire duboko u kožu pa se koristi u liječenju reumatskih oboljenja, naročito na zglobovima.
Reguliše rad organa za varenje, koristi se u liječenju upalnih procesa želuca i cijreva.
Uvarak od iglica i mladih grana otklanja otok nogu i poboljšava cirkulaciju.
Kleku ipak treba koristiti obazrivo i voditi računa o doziranju jer pretjerana upotreba može dovesti do oštećenja bubrega.

KAMILICA 
Matricaria chamomilla


Kamilica voli  sunčan položaj, te rahlo, vlažno i propusno tlo. Razmnožava se sjemenom u proljeće, dijeljenjem biljke u proljeće ili jesen, te izbojcima u ljeto. Cvjeta cijelo ljeto bijelim cvijetom uzdignutog žutog središta i obješenih latica. Može se uzgajati na otvorenom prostoru.

Nosilac ljekovitosti kamilice je njeno etarsko ulje, i glavni sastojak azulen. Smole, gorke materije, tanini, gume i neka druga jedinjenja koja se nalaze u cvijetu dopunjuju djejstvo njenog etarskog ulja, zbog čega cvijet ima kompleksno djelovanje. Azulen je ugljovodonik koji ne postoji kao takav u biljci, nego se javlja i prelazi s vodenom parom prilikom destilacije. U raznim preparatima kamilice azulen se vrlo brzo gubi.



Kamilica je jedno od najboljih sredstava za liječenje upalnih procesa  na koži i sluzokoži. Kao antiflogistik, kamilica se daje za liječenje raznih opekotina, rana, čireva.
Koristi se i za klistiranje, za  ispiranje polnih organa, ojedenih mjesta, očiju, nosa, ušiju, usta, za grgljanje i uopšte za sve osjetljive organe s kojima se mora veoma oprezno i pažljivo postupati.
Pranje glave jakim čajem od kamilice pomaže oboljelom korijenu kose.
U obliku čaja daje se maloj djeci i dojenčadi protiv bolova i grčeva u stomaku i za umirenje.
Zbog toga kamilica ulazi u sastav mnogih čajeva protiv raznih tegoba nastalih od teškog varenja, nesanice i drugih smetnji. Izaziva znojenje, što je važno za liječenje nekih bolesti. Poslije uzimanja kamilice utrostručuje se broj leukocita, olakšava se varenje, odstranjuju gasovi i s tim u vezi dosadna nadimanja i smetnje u organima za varenje, smanjuje sekrecija i upale sluzokože crijeva, zbog čega se upotrebljava i protiv zatvora.

JEŽOVINA
  Ruscus aculeatus

 

Drugi nazivi: veprovina,veprina.
 

Ježovina ili veprina je višegodišnja zimzelena biljka s jakim korijenom . Stabljika je ukočena, zelene boje, visine do 50 cm. Iz stabIjike se granaju grančice koje na krajevima prelaze u listove. Oni su, također potpuno ukočeni i završavaju oštrim igličastirn vrhorn. Iz pazuha listova izbijaju po dva cvjetića koji leže na listiću. Plod je crvena boba.

Za lijek se koristi cijela biljka s korjenom koji
je najljekovitiji dio biljke a sakuplja se u jesen.

Plod ježovine se koristi u liječenju svih vrsta kamena u mokraćnim kanalima, bubrezima, mokraćnom mjehuru i za jačanje sluznice.
Nadzemni dio biljke s korjenom koristi se za  izlučivanje suvišne vode iz organizma, za otapanje kamenca, izlučivanje mokraćne kiseline, jačanje stjenke mokraćnih kanala i suzbijanje upala bubrega i mokraćnih kanala. Preporučuje se za uništavanje cijrevnih parazita kod starijih osoba. Koristan je u pripremanju uvarka za kupku i obloge kod raznih kožnih oboljenja.

JAGLAC
Primula officinalis


Drugi nazivi: galčina, jaglac rani, jaglika, jagorčevina, pramalice, sunašce.
 


Jaglac je jedna od prvih biljaka koja cvjeta u proljeće. To je trajnica sa kratkim i smeđim korijenom. Jajasto okrugli prizemni listovi složeni su u rozetu. Valovito su nazubljeni, a u vrijeme pupanja uvijeni unatrag. Iz središta rozete izraste 10 do 20 cm visoka cvijetna stabljika na čijem se kraju nalazi  do desetak žutih cvjetova.  Cijela je biljka dlakava. 

Raste u svijetlim šumama, medju živicama, u grmlju i na livadama.

Za lijek se u mjesecu maju sakupljaju cvjetovi, listovi i korjen.

Jaglac je osobito dobar lijek za liječenje plućnih bolesti, nesvjestice i lupanja srca.
Čaj pripremljen od cvjetova povećava broj crvenih krvnih zrnaca. Osim toga, koristi se u liječenju  nesanice, migrene i neuredne menstruacije. Pospješuje cirkulaciju krvi i izbacivanje sluzi.
Čaj od korijena vrlo uspješno djeluje kao umirujuće sredstvo za stišavanje glavobolje, nervoze, nesanice, vrtoglavice i nesvjestice. Pored svega toga, jaglac se koristi za liječenje  bolesnih bubrega, reumatizma i hroničnog zatvora.
Ako neko ima sklonost ka oboljenjima mišića i ligamenata, neka svakodnevno pije čaj od jagorčevine i bolovi će prestati.

JAGODA ŠUMSKA
Fragaria vesca

drugi nazivi :crvena jagoda, jagoda divlja, jagodnjača



Jagoda je trajna biljka a razmnožava se vriježama koje horizontalno puze po zemlji. Vriježe se ukorjenjuju i stvaraju nadzemne dijelove biljke. Listovi su sastavljeni iz triju liski na peteljkama, a liske su jajasto okrugle, nazubljene i dlakave. Cvjetovi su pravilni i bijele su boje. Plodovi su crvene boje i sočni.

Raste po šumskim čistinama, na padinama i šumskim livadama .

Za lijek se beru listovi i cvjetovi za vrijeme cvjetanja a suše se u hladu.

Listovi jagode pomažu pri izlučivanju mokraće, čiste krv, liječe proliv i umiruju nerve.
Plod jagode liječi žuticu i srčane bolesti, rastvara mokraćnu kiselinu u krvi pa se koristi u liječenju bubrežnog i žučnog kamena i  kamena u mokraćnom mjehuru.

Divlja  jabuka
 Malus sylvestris


Divlja jabuka je listopadno drvo visine do 10 m, široke, nepravilne i dosta guste krošnje,  grančice su dlakave, listovi su srcasti, zašiljeni, nazubljeni. Mladi listovi su vunasto dlakavi i po obliku mogu biti dosta različiti. Cvjetovi su ružičasti ili bijeli, pojedinačni ili po 2-3 zajedno. Cvjeta od aprila do maja .

Divlja jabuka raste u šumama i šikarama, po međama, od nižeg do brdskog regiona.

Od plodova divlje jabuke spravlja se  jabukovo sirće.

Ovo sirće pomješano sa medom i vodom predstavlja izuzetno korisno i okrijepljujuće sredstvo za ljudski organizam i višestruko je djelotvoran lijek.
Jabuka je ljekovita biljka i ulazi u sastav raznih šumskih i voćnih čajeva .
Čajevi s divljom jabukom se koriste za dobar san, protiv hroničnog zamora, trovanja, visokog pritiska, nesvjestice, pretjerane gojaznosti, glavobolje, migrene, proliva, povraćanja, vrtoglavice, bolesti grla, okoštavanja zglobova, opekotina, perutavog ekcema, impetiga, trihofitije, proširenih vena, ogrebotina od otrovnog bršljena, opstipacije, išijasa .
Sirova ili pečena jabuka olakšava varenje. Čaj od jabukove ljuske reguliše poremećaje organa za varenje.

ISLANDSKI LIŠAJ
  Cetraria islandica

Drugi nazivi: islandska mahovina, islandska pletika, planinska mahovina, planinski mah, plućnik.


Iako se često naziva mahovinom, islandski lišaj nije mahovina, nego lišaj.  Grmolikog oblika visok oko 10 cm smeđe je ili zelene boje. Cvijeta nema. Sakuplja se u proljeće i jesen. Prije upotrebe i za vrijeme pripremanja mora se jako oprezno očistiti. U svježem stanju islandski lišaj je krhak i lomljiv i svjetlije boje.

Raste u skupinama na suhom tlu, osobito u crnogoričnim šumama na visokim planinama. Ponegdje raste i u ravnicama.

Čaj od islandskog lišaja koristi se u liječenju svih nahlada i upala, prsobolje, plućnog katara, grčevitog kašlja i tuberkuloze jer čisti i jača pluća.
Osim toga, čisti i jača probavnu sluznicu želuca, crijeva, slezenu, jetru, gušteraču, bubrege i mokraćni mjehur.
Dobar je lijek i za slabu probavu, neurednu stolicu, proliv, čireve u crijevima i želucu, slaba crijeva, žuticu i šečernu bolest . Čaj od islandskog lišaja preporučuje se rekonvalescentima, slaboj djeci i slabunjavim trudnim ženama.

IĐIROT
Acorus calamus

Drugi nazivi: baban, inđirot, igirot, kalamuš, mirisava trska, mirisni korijen.


Iđirot je trajna biljka, iz porodice zeljarica. Ima jako razgranat podanak, koji je na donjioj strani obrastao korijenjem. Stabljika je pri dnu crvenkasta i deblja, te lagano prelazi u list sabljastog oblika. Stabljika je nositelj cvjetnog klipa, koji u našim uslovima ne može ostvariti sjemenje, zato ga je moguće razmnožavati samo podankom.Cvjetni klip  je žučkasto zelene boje. Vrijeme cvjetanja je od juna do jula. Cijela biljka ugodno miriše, posebno korijen kad je suh ili ako ga sušimo jako sporo pa fermentira. Ukus biljke je gorak, te po svom obliku sličan je barskoj perunici.


Raste uz rijeke i  stajaće vode.

Za lijek se upotrijebljava korijen koji se prikuplja u proljeće i jesen, posle cvjetanja, nakon što je lišće počelo venuti. Korijen se ne smije guliti jer  hlapi.



Iđirot pripremljen kao čaj izvrstan je lijek protiv groznice, za jačanje želuca i živaca. Koristi se  kao lijek protiv nadimanja, slabe probave, sluzavosti bubrega, uloga (gihta), lupanja srca, raznih nahlada, kašlja, upaljenih sluznica, omaglice, podrigivanja, žutice, čireva i kostobolje.
U smjesama s drugim ljekovitim biljem jača i popravlja krv, odstranjuje loše materije iz tijela i liječi vodenu bolest.
Oblozi pripremljeni s prahom od iđirota i jakom rakijom lozovačom koriste se kod liječenja raznih čireva, uloga (gihta) i kostobolje.
Iđirot se u zavisnosti od oboljenja upotrebljava u obliku  čaja,  tinktura ili ekstrakta.

 Hrast
 quercus
Drugi nazivi: dub, dubovina.
 



U narodnoj medicini dvije podvrste hrasta koriste se u terapijama raznih bolesti , hrast lužnjak i hrast kitnjak.
 Razvija se u moćno i veliko drvo, a može dosegnuti visinu višu od 40 metara, debljinu 2 do 2,5 m i starost više od 1000 godina.
Ljekovitim materijama najbogatija je hrastova kora, ali u narodnoj medicini koriste se i hrastovo lišće i žirovi. Hrast se ubraja u najpoznatije drveće naših krajeva.

Za lijek upotrebljava se mlado lišće i mlada kora koja se prikuplja u proljeće, a plod u jesen.

Kora je bogata taninom i hrasttaninskom kiselinom, a sadrži između ostalog šećer, pektinske tvari i skrob. Tanin i kiseline koje sadrži čine hrast ljekovitom biljkom.

Čaj od hrastove kore preporučuje se kod akutnih upala želuca i crijeva, hroničnih upala bubrega, kod žutice i oštećene jetre, kod šećerne bolesti, krvavog povraćanja i inače kod unutrašnjih krvarenja,kod hemoroida te kod ljuskavih osipa na koži.
Čajni  oparak od hrastove kore pomaže kod  trovanja drugim biljem ,npr.:mrazovcem, paskavicom, otrovnim gljivama, te kod trovanja nikotinom.
Kupke ili obloge koriste se kod rana, gnojenja i čireva, kod ozeblina i kod raznih drugih bolova . Za liječenje ekcema i ostalih kožnih nečistoća preporučuju se taninske hrastove kupke, za liječenje gušavosti te kod ljuskavih kožnih osipa.
"Kafa" od žira  se preporučuje naročito kod rahitisa, skrofuloze, griže i bolesti mokraćnog mjehura. Sve osobe koje naginju prekomjernoj mršavosti, oticanju žlijezda, ekcemima i očnom kataru, trebale bi najmanje jednom do dva puta sedmično redovno piti kafu od žira, pa će brzo doći do poboljšanja.

HAJDUCKA TRAVA , KUNICA ili STOLISNIK
Achilea millefolium

Drugi nazivi: hajdučica,  kostrijet, ravan, roman, romonika .

Hajdučka trava ili stolisnik uspravna je biljka visine do 80 cm. Boja stabljike je svijetlozelena ili crveno-smeđa. Ima mnoštvo perastih listova. Cijela biljka veoma je ugodnog mirisa.  Cvjetovi su skupljeni u cvat na vrhu stabljike.  Cvjeta bijelim cvjetovima od juna do avgusta. Bere se za vreme cvjetanja a listovi do jeseni.
Nadzemni dio biljke u cvjetanju sadrži do jedan odsto eteričnog ulja, flavonoide, vitamin K, gorku materiju ahilein, smole, stereole, tanine i dr. Etarsko ulje hajdučke trave  sadrži pinen, cineol, tujon, kamfor, limonen, borneol.

 Raste pojedinačno ili u velikom mnoštvu na livadama i pašnjacima .

Za vrijeme cvjetanja sabiru se cvjetovi s kratkim peteljkama, i cijela biljka najviše do 30 cm dužine. Zbog visokog sadržaja gorkih materija i eteričnog ulja, hajdučku travu ili stolisnik ubrajaju u gorke droge.

Koristi se u obliku čaja za poboljšanje apetita, kod želudačnih tegoba, nadimanja i teškog varenja. 
Koristi se i za liječenje rana  i ublažavanje bolova.
Hajdučka trava ulazi u sastav gorkih čajeva, čajeva za čišćenje, pojačano lučenje žuči,  normalizaciju metabolizma i  za umirenje.
Spolja se upotrebljava kao antiflogistik slično kamilici, za ispiranje, kupke, obloge.
Zbog prisustva vitamina C daje se kod krvarenja i hemoroida.
 
Pri  upotrebi hajdučke trave treba znati da kod osjetljivih osoba može izazvati alergiju. Zato ljudi osjetljive kože treba da koriste samo mlade, tek procvjetale biljke, a čaj da piju u manjim količinama.

Gorčica bijela
Sinapis alba

Drugi nazivi: gorušica, slaciča bijela.


Gorčica bijela ima uspravnu, razgranatu stabljiku visine do 60 cm. Ima perasto  zarezane listove. Svi su joj dijelovi dlakavi.Cvjetovi su žute boje.

Raste po vrtovima, žitnim poljima i napuštenim mjestima.

Za lijek se koristi sjeme koje se nalazi u mahunama. Sabire se u jesen, mora se jako osušiti i čuvati u dobro zatvorenim posudama.

Bijela gorčica upotrijebljava se kao lijek u liječenju šećerne bolesti, bolesne jetre, nesanice, bolesti dušnika, reumatizma, zapaljenja plućne maramice,zatvora te protiv navale krvi u glavu.

GORČICA CRNA
Brassica nigra

Drugi nazivi: crna slačica, crna gorušica, goruštica, ognjica, senf, slačica.

Gorčica crna, jednogodišnja je biljka razgranate stabljike koja doseže visinu više od 1 metra. Listovi su s peteljkom, cjeloviti ili različito izrezani. Gornji su listovi glatki, dok su donji nešto dlakavi. Na vrhu stabljike i njenih grana razvijaju se sitni žuti cvjetovi u obliku grozda.

Crna gorčica nalazi se kao poludivlja biljka na obalama rijeka i šljunčanim i pjeskovitim mjestima. Uzgaja se na tlu bogatom humusom.

Za lijek se sabire zrelo sjeme.

U sjemenu gorčice crne nalazi se oko 25 procenata  ulja.
U manjim količinama gorušica  pospješuje izlučivanje probavnih sokova i primanje hranjivih tvari.

Koristi se kod liječenja akutnih upala zglobova i živaca, upale pluća, kod jakog bronhitisa, upale porebrice, hripavca, iscrpljenosti, smetnji u cirkulaciji krvi, upale žučnog mjehura, bubrežnih grčeva, angine pectoris, nadimanja u želucu i crijevima te kod hroničnog zatvora.

Velike količine nisu preporučljive jer mogu uzrokovati nadražaj i upalu želuca i crijeva, a u žena još i smetnje u menstruaciji te upalu jajnika. Ulje gorčice crne izlučuje se bubrezima i djeluje na izlučivanje mokraće, a veće količine mogu izazvati nadražaje bubrega i smetnje kod izlučivanja mokraće.

Od sjemena gorčice pravi se tijesto ili pasta koja je izvanredno sredstvo za vanjsku upotrebu.
Vanjskom upotrebom pasta jako djeluje na cirkulaciju krvi na oboljelom mjestu jer djeluje dosta dublje od površine kože obloženog mjesta.

 GAVEZ
Symphytum officinale

Drugi nazivi: crni gavez, kilnjak, konjski rep, veliki gavez

Gavez naraste  od 20 do 100 cm visine. Višegodišnji korijen gaveza raste vrlo duboko u zemlji. Debeo je, razgranat, vretenast i sočan. Izvana je tamnosmeđe do crnkaste boje, a iznutra bijele do svijetložute boje. Donji listovi su veliki s peteljkom, duguljasti i grubo dlakavi. Listovi na stabljici su naizmjenično poredani i grubo dlakavi po cijeloj površini. Cvjetovi izbijaju tokom ljeta iz pazuha gornjih listova, a okrenuti su prema dole u jednostrano povijenim cvatovima. Imaju oblik uskog zvona, a boja im je prljavobijela do ružičasta ili ljubičasta.

Nalazi se na vlažnim mjestima, jarcima, uz vode i na vlažnim livadama.

Za lijek se sakupljaju listovi i korijen.
Korijen se sakuplja u proljeće i kasnu jesen. Nakon što se iskopa, opere se i, da ne izgubi od sluzavog soka, najprije se prosuši, reže na komadiće i onda do kraja suši na toplom mjestu.


Od svih domaćih ljekovitih biljaka samo gavez sadrži alantoin, materiju koja najviše djeluje u stvaranju novih ćelija  zbog čega se gavez koristi u liječenju rana, čak i zapuštenih gnojnih rana.
Njime se liječe sve vrste ozljeda,ispucanost  kože, posjekotine,hematomi,otekline ,uganuća lomovi kostiju itd.
Za vanjsku upotrebu protiv gihta i kostobolje nema boljeg lijeka od svježeg nastruganoga gaveza sa kojim oblažemo bolna mjesta.

GINKO BILOBA
lat.Ginko biloba

Drugi nazivi: gospina kosa .


Ginko biloba je najstarija biljka na Zemlji. Pojedini primjerci ove biljke žive i do hiljadu godina. Njeno lišće i sjeme već se vijekovima koristi u staroj kineskoj medicini, prvenstveno za liječenje astme, bolesti bronhija i pluća, kao i za poboljšanje periferne i moždane cirkulacije krvi.
Ginko ima snažno antioksidativno dejstvo, prvenstveno zbog visoke koncentracije flavonoida. Lišće ginko bilobe, izmedu ostalog, sadrži flavonoide kempferol, kvercetin, izoramnetin i druge glikozide, proantocijanidine, terpene neflavonoidnog porijekla, i to: bilobalid i ginko glide A, B i C, lignine te  eterična ulja i taninsku kiselinu..


Za lijek se koristi list.

Ginko Biloba olakšava tegobe kod astme, alergija, Alzheimerove bolesti, kao i kod kardiovaskularnih bolesti.
 U krvnim žilama djeluje antiagregacijski,odnosno spriječava trombozu.
Reguliše povišeni kao i sniženi krvni pritisak.
Preporučuje se za liječenje  problema s jetrom ili bubrezima, raznim upalama, impotencijom, zujanjem u ušima, slabijim sluhom uslijed starosti, slabljenjem vida, vrtoglavicama i hemoroidima. Pospješuje iskorištavanje glukoze, pa je koristan i za dijabetičare.
Obzirom da i uopšteno utiče na cirkulaciju, korištenje ginka smanjuje neugodnosti vezane za proces starenja, povećava radne sposobnosti, ubrzava zarastanje rana i olakšava oporavak od upale vena.
Ginko poboljšava memoriju i druge moždane aktivnosti, djeluje blago antidepresivno, anksiolitički i koristan je za osobe koje pate od migrene.
Pri prekoračenju preporučene doze ili uslijed dugotrajnog uzimanja preparata od ginka, kao sporedni učinci mogu se javiti anksioznost, nesanica, mučnina, proljev i dermatitis.
Najčešće se koristi u obliku extrakta.

 DUNJA
Cydonia oblonga




Dunja je drvo visine do 7 metara. Stablo dunje nalikuje stablu jabuke, njen je bliži srodnik iako se često pojavIjuje u rastu grmolikog oblika. Kora je glatka i smeđa. Listovi nalikuju listovima jabuke samo što su po rubovima cjeloviti i s donje strane sivkasti. Ima velike cvjetove svijetlo-crvene do bijele boje, rastu pojedinačno, a ne u čupercima kao u jabuke. Plod je oblika jabuke ili kruške, nepravilno je grbav, zlatnožute boje i pokriven dlačicama koje se lako skidaju.

Raste na livadama  i na rubovima šuma.

Za lijek se upotrebljavaju plod, listovi i sjeme dunje.

Plod dunje izvrsno je sredstvo u liječenju anemije.
Sluz pripremljena od dunjina sjemena koristi se u liječenju rana koje nastaju dugotrajnim ležanjem bolesnika (decubitus) i liječenju opekotina i drugih rana.
Koristi se i za  obloge kod upaljenih očiju i otvorene ispucane kože, naročito na prsnim bradavicama.
Dunja je veoma pogodno sredstvo u liječenju sluznice ždijrela, krajnika,disajnih puteva.
Kod upale želučane i crijevne sluznice preporučuje se kuhana dunja.
Pošto steže odlično je sredstvo za zaustavljanje jakih proliva.

DRIJEN
Cornus mas L.
 
 
DRIJEN je grmoliko, oko šest metara visoko drvo. Grane su mu ponešto dlakave, zelenkaste ili sivkaste. Listovi su nasuprotni, jajoliki, jako zašiljeni i nazubljeni, odozdo  svjetliji.
Žuti cvjetići drijena izrastaju na dugim peteljkama, pravilni su i četveročlani. Javljaju se prije listanja, već u martu, naročito kad je toplije vrijeme.
Plod je crvena, duguljasta boba, kiselkastog, ugodnog ukusa. Raste gotovo svuda, ali ponajviše po suhim, sunčanim, kamenitim stranama svijetlih listopadnih šuma, u zajednici s drugim grmljem i šibljem.
Kao  ljekovito sredstvo, od drijena se koriste samo plodovi i rjeđe kora. Cvjetovi i listovi drijena ne koriste se ni u kakvom obliku kao pomoćno ljekovito sredstvo.

Iako cvijet drijena cvate već u martu, njegovi plodovi sazrijevaju tek u jesen. Obično se beru kad su plodovi sasvim sazreli, od septembra do novembra. Međutim, i nezreli plodovi drijena  su ljekoviti .

Kiselkasta, još nesazrela bobica drijena  upotrebljava se protiv proljeva, odljeva krvi, katara crijeva i grozničavih stanja zbog bolesti probavnog trakta.
Plod  i kora drijena priređeni kao čaj, liječe bolesti crijeva. Naročito dobro pomažu kod proljeva i groznice.
Od sasvim zrelih plodova drijena pripremaju se pekmez, slatko, voćni sok i vino koji također imaju svoju ljekovitu vrijednost.

DRAČA
  Paliurus (australis) spina christi

Drača je drvenasta grmolika biljka visine 3 do 4 metra. Ima veoma jak korijen koji prodire duboko u zemlju. Iz glavnog korjena izbija sporedno korijenje, koje je, takođe, vrlo jako.
Iz stabljike izbijaju ravni izdanci na kojima su pravilno raspoređeni zeleni listići tamnozelene boje i jajastog oblika. Na jednom izdanku, uporedo s obje strane nalazi se obično do petnaestak listića. Iz pazuha izdanka izbijaju mali žuti, jako medonosni cvjetići slabog mirisa.

Za lijek se sakupljaju zreli,okrugli plodovi  promjera 2 do 3 cm, koji dozrijevaju u avgustu.

Drača je odavno poznata kao antiseptičko sredstvo koje se uspješno koristi kod proliva, dizenterije (srdobolje), zapaljenja debelog crijeva te u liječenju nervnih i reumaticnih bolesti.

Divizma
Verbascum thapsus

Drugi nazivi: bjeloperka, divlji tabak, svećnik, vučji rep.


Divizma je dvogodišnja biljka. Stabljika joj je visoka od 1 do 1,5 m., uspravna je i pokrivena gustim vunastim dlakama. U prvoj godini razvijaju se samo prizemni listovi, a u drugoj naraste samo stabljika. Listovi su krupni i debeli, duguljasto jajasti. Listovi pri dnu stabljike imaju peteljku i veći su, dok su oni na stabljici manji i bez peteljke, tj. sjedeći. Cvjetovi su skupljeni u gornjem dijelu stabljike u dugačak klas, žute su boje s bijelo ili crvenkasto vunastim prašnicima.

Raste po sunčanim kamenitim brežuljcima i na kamenitu tlu.

Za lijek se sakupljaju cvjetovi i listovi u vrijeme cvjetanja.

Svježi listovi koriste se za pripremanje obloga za otekline, hemoroide i lišajeve. Pomješana s drugim ljekovitim biljkama izvrsno je sredstvo protiv bolesti pluća, posebno suhog kašlja, prsobolje, groznice, za liječenje katara želuca i crijeva te protiv grčeva probavnih organa. Ulje od divizrne izvanredno je sredstvo za mazanje bolesnih očiju i za masažu kod reume i kostobolje.

 Dobričica
 Glechoma hederacea

Drugi nazivi: brštan po zemlji, brštan-trava, brštran, vrednjak, grošić, dobrićava trava, dobričavica, dobričanova trava, dobričarica, dobričevica, dobrčanova trava, kotur, mjesečnjak, niski bršljan, okrugljak, rasturice, samobaj, stravna trava.

Dobričica je trajna, zeljasta, mirisna biljka, visoka 20—40 cm. Donji dio stabljike puzi, a gornji je uspravan i razgranat. Listovi su na dugačkim drškama, srcoliki ili bubrežasti, naborani, po obodu nazubljeni, na naličju crvenkasti. Cjvetovi su Ijubičasto-plavi sa purpurnim tačkama. Cvjeta u maju i junu.

Raste obilno svuda u šumama, na vlažnim livadama i drugim mjestima.

Za lijek koriste se grančice u cvijetu, list, cijela nadzemna biljka i sok iz svježe biljke svojstvenog prijatnog mirisa i gorkog i oporog ukusa.

 U obliku čaja dobričica pomaže razmjenu materija u organizmu, podstiče izlučivanje mokraće, a olakšava želučane i crijevne probleme koji potiču od pomanjkanja solne kiseline.
 Koristi se za liječenje organa za disanje, žuči,  protiv proliva, za apetit.
Djeluje smirujuće kod nekih živčanih tegoba. Koristi se i kao sredstvo za jačanje organizma, naročito kod manjka C vitamina . Smiruje bolove kod gihta i reume. Djeluje kod trovanja olovom..
Spolja se upotrebljava za liječenje katara nosa, ozljeda i rana.

 Dinjica
  Sanguisorba minor

Raste po vlažnim livadama, grmasta je i visine do 90 cm.
Stabljike dinjice su uspravne ili razgranate. Listovi se nalaze na dugačkim drškama, a složeni su nasuprotno. Jajoliki su i jako nazubljeni. Na naličju su listovi sivkaste boje. Na vrhu stabljike nalaze se cvjetovi u obliku glavice kao u luka. Muški cvjetovi nalaze se pri dnu.

Dinjica se koristi u liječenju nadimanja i truleži u želucu i crijevima.
Korisna je u liječenju običnog i krvavog proliva, crijevnog katara te proširenog i spuštenog želuca.

 Djetelina
Anthyllis vulneraria

Drugi nazivi: djetelina kamenjarka, mačja djetelina, zečja djetelina


Divlja djetelina je polegnuta ili uspravna biljka visine 20 do 40 cm. Pokrivena je svileno sjajnim dlakama. Donji listovi nalaze se na dugačkim peteljkama jednostavno ili perasto razdjeljeni.  Biljka cvjeta narandžasto-crvenirn ili grimizno-crvenim cvjetovima koji su složeni u plosnate glavice ovijene  razdjeljenim ovojnim listom.

Divlja djetelina raste u brdskim krajevima.

Za lijek se sabiru cvjetovi za vrijeme cvjetanja.
Ubrane cvjetove potrebno je što brže sušiti na sjenovitorn i zračnom mjestu.

Divlja djetelina koristi se za liječenje rana.
U obliku čaja pije se za čišćenje krvi, jačanje želuca te kao sredstvo za otvaranje.

 DUBČAC
  Teucrium montanum


drugi nazivi:gorski cmilj, iva trava



Iva trava ili dubčac je višegodišnja polugranasta biljka visine 10 do 30 cm. Stabljike su pretežno uzdignute i djelimično drvenaste. Listovi su bez peteljke, dlakavi samo sa naličja,zeleni  i sivo bjeličaste boje. Cvjetovi se nalaze na vrhovima grančica.
Latice su svijetlo žute, gotovo bijele boje. Gornja usna je smanjena, a donja jako razvijena i petodijelna. Čašica je građena od 5 lančastih zubaca, gola je ili rijetko dlakava. Veoma je gorka i oporog ukusa sa prepoznatljivim aromatičnim mirisom.

Raste po suhim, toplim i krševitim mjestima, uglavnom na visinama oko 800 m i više,uglavnom  na južnim obroncima.

Za lijek se sakuplja nadzemni dio biljke za vrijeme cvjetanja.


Iva trava ili dubačac koristi se kao sredstvo za jačanje, liječenje  bolesti želuca, bolesti žuči .
Također se koristi u mnogim smjesama kod velikog broja mnogih drugih oboljenja  probavnog trakta.
Poznata je kao izuzetno ljekovita biljka još iz davnina pa je u narodu ostala uzriječica: trava iva od mrtva pravi živa.

ŠIPURAK
  Rosa canina


Drugi nazivi: divlji šipak, divlja ruža, pasja drača, pasja ruža, srbiguzica, šipurina, šepurika..


Šipurak je trajan  grm visine 2 do 3 metra. U prvoj godini pojavljuju se uspravni izboji što se, u sljedećim godinama razgranjuju u mnogobrojne povinute i viseće grane. Čitav grm obrastao je oštrim i prema dole savijenim bodljikama. Listovi su neparno perasti, a listići jajastog oblika i oštro nazubljeni. Cvjetovi su bijele do bijelo-ružičaste boje, ugodnog mirisa, a plodovi kiselkasto-slatkog ukusa . Sjemenke su bez mirisa, ali zato čaj ima veoma ugodan miris Plodovi su jajastog oblika, svijetlocrvene boje, a sadrže veliki broj tvrdih sjemenki. 


Raste po živicama, uz rubove šuma, u šikarama i drugdje.

Za lijek se sabiru  plodovi i cvjetne latice .

Šipurak je ljekovita biljka koja, uz crni ribiz, ima najviše C vitamina. Posebno je važno što kuhanjem šipurak ne gubi taj vitamin.
Čaj se preporučuje majkama za vrijeme dojenja.
Proizvodi od šipurka otklanjaju tzv. proljetni umor, malaksalost, blijedolikost i nevoljkost kao i sve ostale tegobe povezane s pomanjkanjem vitamina.
Šipurak povoljno djeluje na probavni trakt i na izlučivanje mokraće bez ikakvih nadražaja bubrega.
Čaj se preporučuje i za spriječavanje kamenaca u bubrezima i mokraćnim kanalima. Isto tako, djeluje na čišćenje krvi, a koristi se kod upalnih procesa bubrega, bubrežne nakapnice i mjehura.
Cvijetne latice šipurka upotrebljavaju se za pripremanje čaja kod krvarenja iz želuca, crijeva, pluća i hemoroida kao i protiv proliva i želučanih grčeva. Pomiješana s drugim biljkama,divlja ruža ili šipurak koristi se u liječenju mnogih drugih bolesti.

Čičak
Arctium lappa


Čičak  je dvogodišnja biljka visoka do 150 cm. Korijen je velik, sočan, razgranjen i do 60 cm dug. Listovi su vrlo veliki, s peteljkama, srcasti ili jajasti, s donje strane sivo-bijeli i dlakavi, nazubljenih rubova. Prema vrhu stabljike listovi se smanjuju. Cvjetne glavice združene su u grozdasti ili metličasti cvat. Vanjski ovojni listovi cvjetne glavice na vrhu nose kukice (takva glavica rasprostranjuje se kao cjelina i obično se naziva "čičak"). U sredini glavice nalaze se purpurno-ljubičasti cjevasti cvjetovi.


Za lijek se koriste listovi i korijen čička ali se preporučuje  koristiti samo korijen u ljekovite svrhe.

Korijen čička sadrži velike količine (preko 50 posto) složenog šećera inulina, fenolskih spojeva i skupinu nezasićenih sumpornih spojeva (poliena i poliina) poput arktinona, arktinola i lapafena.
Listovi sadrže gorke laktone poput arktiopikrina.


Koristi se kao odlično sredstvo kod liječenja kožnih infekcija i drugih kožnih oboljenja te pomaže kod reumatoidnog artritisa i tegoba u probavnom traktu.

Čuvarkuća
Sempervivum tectorum


Drugi nazivi: cmilić, divlje smilje, gromovna trava, pazikuća, uhovnik, uvara.
 


Čuvarkuća je trajna biljka s debelom lisnom rozetom. Iz sredine se razvija cvijetna, liskama pokrivena stabljika visine od 10 do 30 cm. Cvjetići su zvjezdastog oblika, svijetlocrvene boje, a kod nekih podvrsta, crveno-ljubičaste ili žute boje. Listovi su rozetasti u redu pri vrhu crveni, sočni, debeli i mesnati. Raste na stijenama, na krovovima kuća..Sva narodna imena ove biljke vezana su za život i zdravlje: uzludobar, ozluživ, podsiluživ, vazdaživ. Isto značenje imaju i latinski nazivi sempervivum i grčki aeixwn.
Kao lijek koristi se svjež list i iz njega iscjeđen sok. List je dobro  ponekad pojesti čitav,zdravlja radi. . Čuvarkuća sadrži  jabučnu i mravlju kiselinu, soli, vosak, sluz, šećer, gumu,tanin,smolu, kalcijev malat,masno ulje.

Svježe zdrobljeni listovi ili čisti sok koriste se kao sredstvo za liječenje čira na želucu, rana, opekotina, bolnih mjesta nastalih gihtom , zatim za liječenje kožnih čireva ,herpesa,hemoroida,glista i uklanjanje sunčevih pjega.
Koristi se i u liječenju nervne rastrojenosti, padavice, nemirnih snova i straha kod male djece.

 Cvekla
Beta vulgaris

Drugi nazivi: crljena blitva, cveka, cikla, crvena repa.


Ova dvogodišnja biljka vretenastog korijena crvene boje i tamnozelenog lišća spada u red najkorisnijih i najljekovitijih povrtlarskih kultura.

Za lijek se upotrebljava podzemni dio biljke. Sabire se u jesen iskopavanjem iz vrta.Drži  se u umjereno toplim prostorijama. Ako se čuva na odgovarajući način, cvekla se može sačuvati do idućeg ljeta.
Pored izuzetnog bogatstva bjelančevinama, mastima i ugljenim hidratima, cvekla sadrži gotovo sve mineralne sastojke: kalcijum, kalijum, natrijum, fosfor, magnezijum, gvožđe, fluor, mangan, bakar, jod, sumpor, litijum, stroncijum, brom...Značajno je i prisustvo vitamina B1, B2, C , kao i vitamina B12, izuzetno rijetkog u namirnicama biljnog porijekla a tako važnog za vegetarijance.
Zahvaljujući prisustvu antocijana, koji daje toplu crvenu boju soku od cvekle, a odlično utiče na obnavljanje krvi, ova blagotvorna biljka djeluje i antikancerozno.
Izuzetni su zdravstveni efekti cvekle u slučajevima demineralizacije kostiju i zuba, prisustvo joda
čini je dragocjenom u borbi protiv arterioskleroze i usporavanja procesa starenja. Osnov višestruke ljekovitosti ove biljke čine ipak betanin i betain, jer podstiču razmjenu materija, regulišu krvni pritisak, smanjuju holesterol,održavaju krvne sudove, podstiču rad jetre.

Osnovno ljekovito djelovanje cvekle je u suzbijanju tumora i liječenju leukemije, zatim u liječenju malarije, akutnih fibroznih bolesti i gripe u početnom stadiju. Osim toga, koristi se za regulisanje krvnog pritiska osobito kod bolesnika s niskim krvnim pritiskom, povoljno utiče na živce i rad mozga.

Crvotočina
Lycopodium clavatum

Drugi nazivi: lisičjak, lisičji rep, prečica, plavun, zmijina mahovina.


Crvotočina je trajna zimzelena biljka. Nalik je mahovini i ima 1 do 2 rnetra dugačku puzeću stabljiku koja je račvasto razgranjena i pokrivena gustim i sitnim, na vrhu zašiljenim listićima. Na strani koja je okrenuta prema zemlji razvijaju se brojni nježni i sitni korijenčići. Crvotočina kao ni druge papratnjače ne cvjeta . Iz poleglih ogranaka izbijaju i razvijaju se guste nakupine koje na vrhu nose po dva plodna klasa. Truske čine sitni svijetložuti prah što prijanja uz predmete, pliva po površini vode pri čemu se ne moči. Taj prah je bez ukusa i mirisa, a u vatri lako  izgara.Ljeti donosi grozdove na sporama, koje narod zove mekinje ili vještičje brašno. Dovoljno je da se samo dodirne cvijet i već je izletio oblak cvjetnog praha, koji je homeopatsko sredstvo za izranjavljenu kožu

Crvotočina raste u crnogoričnim šumama i na neplodnim tlima.

Za liječenje se upotrebljava cijela biljka, sjeme i spore odnosno "brašno" crvotočine.
Inače, ova biljka sadrži radijum, a u mnogim zemljama spada u strogo zaštićene biljke.

Pomaže oboljelima od reume,  kostobolje, čak i kada se već pokažu promjene na zglobovima,
Koristi se kod liječenja uloga(gihta),reumatičnih oboljenja,kod liječenja promjena na koži i tkivu kod bolesnika(dekubitis) koji su prinuđeni dugo ležati u postelji posipanjem "brašnom" po koži na oboljelim mjestima.
Čitava biljka primenjuje se u liječenju bolesti mokraćnih puteva, kod otežanog mokrenja , kod bubrežnog pijeska i grčevitih bubrežnih napada te u liječenju skrufuloze i rahitisa.
Preporučuje se kod hemoroida (šuljeva) i hroničnih proliva.
Zapaženo je njeno djelovanje kod upale jetre pa i težih oboljenja ovog organa,čak i malignih.
Ipak, mora se vrlo obazrivo dozirati jer može da izazove jake grčeve.
U nekim apotekama se može naći pod nazivom likopodiumspora.

Crvena djetelina
Trifolium pratense
 

Svi dijelovi ove biljke su jestivi: lišće, sjemenke, cvijetovi,  korijen.
Isto tako svi dijelovi biljke koriste se u narodnoj medicini.

Crvena djetelina liječi kožne bolesti poput ekcema i psorijaze.

Ona sadrži izoflavone, vrstu fitoestrogena koji strukturom nalikuje estrogenu. Kod žena pred menopauzom, izoflavoni imaju antiestrogenski učinak, a kod žena u menopauzi, izoflavoni se ponašaju kao slabi estrogen.
Crvena djetelina višestruko je korisna za žene jer pomaže i u prevenciji osteoporoze kod žena u menopauzi, s obzirom da je njena pojava povezana s opadanjem razine estrogena. Osim toga, ta biljka olakšava simptome menopauze, uključujući valunge, znojenje, smanjeni libido i suhoću rodnice.
Trudnice i dojilje trebaju izbjegavati djetelinu.

Bedrenika
Pimpinella saxifraga

Ostali nazivi:   Bedrenica, Bedrnica, Velika siljevina, Siljevina, Crnpura, Goveđa trava, Zaduh, Silj


Bedrenika naraste do 80 centimetara visine. Korijen joj je jako aromatičan kao i podanak.
Listovi podsjećaju na listove peršuna. Cvjetovi su ružičasto bijeli ili  žuti.
Cvjeta od juna do oktobra.

Korijen i nadzemni dijelovi koriste se kao lijek.
Koristi se kod respiratornih infekcija, bronhijalne sekrecije(korijen),rana, infekcija mokraćnog trakta, mjehura i bubrežnih kamenaca, zadržavanja tekućine, želučanih i crijevnih poremećaja i proširenih vena.

BETONIKA (crvena metvica)
Betonica officinalis

Betonika  je malena biljka s crvenim listovima  nazubljenim na krajevima. Cvjetovi su ružičastomodri i dugi oko 10 cm.
Nalazi se na vlažnim livadama, svijetlim prozračnim šumama, zatim na suhim šumskim livadama te na sunčanim obroncima i brdskim livadama.

Za lijek skupljaju se listovi i korijen, i to za vrijeme cvatnje.
Listovi se koriste u liječenju živaca, padavice, žgaravice, vodene bolesti, žutice, astme, za čišćenje pluća, protiv povraćanja krvi, reumatskih bolesti, uloga (gihta) i želučanog katara,žgaravice.
Korijen se koristi kod liječenja od otrovanja.
Pomiješana s medom,betonika  liječi kašalj i prehladu.

ARNIKA
Arnica montana

Drugi nazivi: brđanka, veprovac, vučji zub.

Arnika je trajnica sa žuto-narandžastim cvjetovima sličnih tratinčicama. Stabljike su okrugle i dlakave i završavaju  cvijetom. Listovi su svijetlo zeleni. Gornji listovi su lagano nazubljeni i dlakavi, a donji imaju zaobljene vrhove.

Glavni ljekoviti sastojci cvijeta arnike su seskviterpenski laktoni, flavonoidi i eterična ulja.
Svježe ili suhe cvjetne glavice koriste se u ljekovite svrhe.
Djeluje antiflogistično (protuupalno), analgetično (smanjuje bolove) i antiseptično. PRIMJENJUJE SE SAMO IZVANA – KAO OBLOG kod uganuća, nagnječenja, podljeva krvi i otoka izazvanih traumom. Pomaže i kod reumatskih tegoba u zglobovima i mišićima, i kod otoka nakon uboda insekata te upala vena .
To je obično prvi prirodni lijek koji se koristi za ozljede kao što su uganuća i modrice.

Ne smije se primjenjivati oralno.
Ne preporučuje se primjena duža od 21 dan.

1-2 kašičice cvijeta arnike preliti s 2 dcl kipuće vode, pustiti da odstoji poklopljeno 15 minuta uz povremeno miješanje, zatim procijediti i koristiti kao oblog.

ARIŠ
Larix Europaea

Poznati nazivi: ariševina,gorski mecesan, macesan

 

 

Spada u crnogorična stabla, iglice mu otpadaju svake godine u jesen a rastu na zasebnim dugim i tankim izdancima. Iglice su ( njih 20-60 ) povezane u kitice. Stablo dostigne i do 40 metara visine a grane su tanke i pognute a krošnja je šiljastog oblika. Kora je ispucana i crveno smeđe je boje.  Mirisni cvjetovi se razvijaju u šišarke koje su nešto manje nego kod ostalih crnogoričnih stabala.
Cvjeta u aprilu i maju a sjeme sazrijeva u oktobru i novembru.



Ariš najviše uspijeva na planinskim područjima. Izrazito brzo raste te je pogodan za sađenje i uzgajanje.

Dijelovi koji se koriste u narodnoj medicini: zeleni češeri u proljeće i početak ljeta, iglice tokom cijele godine, a kora i smola u jesen.

Ljekovita djelovanja: od iglica i češera pripremaju se uvarci, kao kupka pomaže bolesnicima koji su slabi i duševno rastrojeni. Iglice i češere također koristimo kao obloge u liječenju upaljenih rana, prignječenosti i vanjskih čireva.
Kora od ariša pospješuje i tjera na mokrenje, liječi žuticu, reumu u zglobovima, osip, unutarnje čireve te vodenu bolest u začetku. Smola od ariša pomiješana sa medom i vinom čisti bubrežni kamenac, bubrege i mokraćni mjehur, začepljenje jetre i pijesak. Smolu koristimo i za grgljanje kod upale grla.